Colloquium Marulianum XXXV.

Split, 23–24. travnja 2025.

U sklopu manifestacije Marulićevih dana i ove je godine u Najlipšem Gradu na Svitu Književni krug Split – Marulianum organizirao znanstveni skup Colloquium Marulianum. Ovaj međunarodni skup okupio je predavače diljem Europe kako bi održali izlaganja u čast oca hrvatske književnosti, kao i o temama iz razdoblja humanizma i renesanse. Ovogodišnji XXXV. skup održan je 23. i 24. travnja, a sudjelovalo je ukupno trinaest izlagača. Osim izlaganja bila su priređena i predstavljanja knjiga te 14. kroatistička i 16. latinistička tekstološka radionica.

Prvu je sesiju otvorio Neven Jovanović izlaganjem na temu jednog od najstarijih prijepisa Marulićeva djela Regnum Croatię atque Dalmatię gesta. Za taj je prijepis zaslužan treviški notar Giovanni Antonio Oliva. Riječ je o najstarijem datiranom prijepisu Regnum gesta koji je bio previđen prilikom priređivanja Marulićevih Opera omnia. Iz tog je razloga, ovo izlaganje svojevrsni Jovanovićev addendum. Zatim je Aleksander Sroczyński  održao izlaganje u kojemu je suprotstavio asirsku i židovsku govornu kulturu u Juditi. Predložio je i da ep sadrži metaretorička svojstva tako da lik Judite utjelovljuje idealnoga govornika, a pohvale njezine rječitosti neizravne su pohvale Marulićeve spisateljske vještine. Sljedeća se Anđela Milinović Hrga zapitala koliko danas razumijemo leksik Judite. U svojem je preliminarnom istraživanju zaključila da je više od polovice leksema i dalje prisutno u suvremenom hrvatskom standardnom jeziku, premda je dobar dio njih s vremenom promjenio značenje i učestalost. Za kraj prve sesije Josip Vučković izlagao je o stihovima u prozimetarskoj raspravi Početak od vsake kriposti, milosti i duševnoga utišenja iz rukopisa NSK R3662. Istaknuo je da su u raspravu umetnute dvije pjesme pisane u dvanaestercima od kojih je jedna dubrovačkog, a druga dalmatinskoga porijekla.

Druga sesija započela je izlaganjem Leona Cvitića o autografima Feliksa Petančića pri čemu je utvrdio njegove dosad poznate, reevaluirao sporne te predložio i kodikološko-paleografskom analizom dokazao novu rukopisnu građu kao Petančićev autograf. Borna Treska upotpunio je biografiju dubrovačkog pjesnika Dinka Ranjine, istaknuvši osobito njegovu umreženost u talijanskim pjesničkim krugovima. Posebno je izdvojio Ranjinine talijanske sonete kao nova arhivska otkrića. Francisco Javier Juez Gálvez govorio je o neočekivanoj činjenici da se španjolski barokni književnik Francisco de Quevedo y Villegas referirao na djelo Bartola Jurjevića (Đurđevića). Tomislav Bogdan, čije je kritičko izdanje Mršićeve zbirke Sloge ljubvene također predstavljeno na ovogodišnjim Marulićevim danima, svojim je izlaganjem ukazao na postojanje rukopisa Mršićeve druge zbirke Mantinjade i na razlike između ta dva djela. Petr Stehlík razmatrao je različita shvaćanja književne baštine pri formiranju južnoslavenskog identiteta i ideologije te gdje se u tome svemu uklapa dubrovačko-dalmatinska renesansna književnost.

Drugi dan sastojao se od samo jedne sesije koju je otvorio Luka Špoljarić izlaganjem o čestitarskom govoru upućenom novoizabranom mletačkom dužda – najstarijem hrvatskom humanističkom govoru koji je održao anomimni poslanik Ivana Frankapana Krčkog. Vlado Rezar zatim je izlagao o drugom govoru Franje Frankapana izvedenom pred regensburgškim saborom. Zaključio je da govor vjerojatno Frankapan nije napisao samostalno, nego po uzoru na raniji govor Franje Trankvila Andreisa. Péter Kasza u svojem izlaganju razmatrao je odnos između Antuna Vrančića i Wolfganga Laziusa ističući da je bečki povjesničar poznavao i koristio Vrančićev tekst o događajima iz 1551. Posljednje je izlaganje održao Adam Petrović na temu pisama prijateljske korespondencije između Antuna Vrančića i Franje Trankvila Andreisa. Putem pisama može se utvrditi proširenost Trankvilove biografije Ludovica Grittija.

U popodnevnim satima održavale su se tekstološke radionice za studente hrvatskog i latinskog jezika. Studenti iz Rijeke, Splita, Zadra i Zagreba sudjelovali su pod vodstvom Sanje Vulić na 14. kroatističkoj tekstološkoj radionici Libro drugo: Marulićeve Judite u kontekstu jezične sadašnjosti. Istovremeno se odvijala i 16. latinistička tekstološka radionica na temu neobjavljenog pisma Frane Trankvila Andreisa. Ondje su se studenti iz Splita i Zagreba pod vodstvom Nives Pantar i Luke Šopa okušali u transkripciji i istovremenom prevođenju šesnaestostoljetnog rukopisa austrougarskog diplomata.

Skup je svečano zatvorio Neven Jovanović zahvalivši se izlagačima, profesoricama i profesorima, kao i svima prisutnima. Manifestacije kao što je ova proširuju znanja o često zanemarenom aspektu latinskog jezika i njegovom značaju u razdoblju ponovnog rođenja znanosti i umjetnosti.

Genevieve Elise Pavić, Lara Pipinić, Ana Rakitić