INDIVIDUAL GIVING AND VOLUNTEERING IN HUNGARY

A. Czako, L. Harsanyi, E. Kuti, A. Vajda
Central Statistical Office
Department of Social Statistic
Budapest 1995.

U uvodu ove studije objašnjava se njezin nastanak te se ukazuje na istraživački projekt koji joj je predhodio. Naime, komparativno istraživanje o razvoju privatnog neprofitnog sektora u razvijenim zemljama obuhvatilo je i Mađarsku. Istraživanje je proveo Institute for Policy Studies - The Johns Hopkins University. U ovom istraživanju pokazalo se da Mađarska ima najveći udio privatnih davanja u prihodima privatnog neprofitnog sektora. Otuda je nastao interes da se provede ovo istraživanje.

Na osnovi tog komparativnog istraživanja izdana je posebna monografija E. Kuti “The Nonprofit Sector in Hungary”, Manchester University Press, 1996.

Ovo istraživanje financijski je pomoglo više fundacija među kojima se ističu Fondation de France, Charities Aid Foundation, Rockefeller Brothers Fund. U istraživanju su kao konzultanti sudjelovali i poznati inozemni istraživači te lideri u mađarskom neprofitnom sektoru.

Istraživanje je provedeno korištenjem tehnika anketnog upitnika, dubinskog intervjua, studije slučajeva i analize pisanja tiska. Uzorkom su obuhvaćene 14.883 osobe starije od 18 godina. Njih se pitalo o njihovim dobrotvornim navadama uključujući donacije u naturi, novcu i volonterski rad. Donatorima se smatraju svi ispitanici koji pomažu fundacije, udruge, crkve, javne institucije ili privatne osobe osim članova obitelji, rođaka i bliskih prijatelja. Pod donacijama se podrazumijeva davanje u novcu i u naturi. O iznosu donacija u novcu, pitani su samo oni koji pomažu neprofitne organizacije i javne ustanove. Podjednako tako, volonteri su u ovom istraživanju oni pojedinci koji pomažu organizacije i ljude izvan kruga svoje obitelji i prijatelja.

Na početku studije donose se sažetak i glavni nalazi istraživanja.

Prema rezultatima ovog istraživanja, u 1993. godini dvije trećine odrasle populacije volonterski je pomagalo druge ljude i dobrotvorne organizacije ili je pridonijelo rješavanju socijalnih problema koji se javljaju na lokalnoj ili nacionalnoj razini.

Autori navode da je teško procijeniti vrijednost davanja u naturi. Davanja u novcu iskazana su u visini 8 milijardi mađarskih forinti, odnosno oko 0,3% od ukupnog raspoloživog dohotka. Vrijednost volonterskog rada procijenjena je na 14 milijardi forinti. Vrijednost davanja i volonterskog rada ima ne samo moralnu, nego i ekonomsku komponentu. Nadalje, pokazalo se da neizravna proračunska pomoć kroz porezna oslobođenja donacija ima zanemariv značaj u odnosu na priloge građana. Većina donatora uopće ne traži porezna oslobođenja, tako da izgubljeni prihod proračuna predstavlja manje od 10% od sume novca koju individualni građani daju kako bi pomogli neprofitne organizacije.

Većina pomoći neprofitnim organizacijama ide u četiri područja: socijalna skrb, kultura, obrazovanje i pomoć Mađarima koji žive u drugim zemljama. Područja aktivnosti značajno variraju prema tipu pomoći. Neprofitne organizacije koje osiguravaju socijalnu skrb uglavnom se oslanjaju na donacije u naturi i volonterski rad. Kulturu pomažu oni koji daju u novcu i volontiraju. U obrazovanju dominiraju donacije u novcu. Organizacije koje pomažu Mađare u drugim zemljama uglavnom primaju donacije u naturi.

Imajući u vidu nalaze ranije spomenutog istraživanja Institute for Policy Studies, ovdje se htjelo preciznije izmjeriti razmjere fenomena privatnih davanja i dobrovoljnog rada u Mađarskoj te identificirati moguće faktore koji determiniraju takva ponašanja.

Prema nalazu ovog istraživanja dobrotvorne aktivnosti građana usko su povezane sa socijalno-demografskim karakteristikama i duboko su socijalno ukorijenjene. Žene bolje daju, ali manje volontiraju od muškaraca. Najbolje daju dobro obrazovani, na višim pozicijama, u dobi između 30 i 60 godina koji žive u većim gradovima. To su obiteljski ljudi, u pravilu s dvoje djece, imaju relativno visoka primanja iz različitih izvora. K tome, povezani su s volonterskim organizacijama kao njihovi članovi.

Na osnovi dobivenih odgovora o motivaciji za davanja i volonterski rad autori zaključuju da je solidarnost temeljna vrijednost mađarskog društva. Premda građani osjećaju potrebu da sudjeluju u rješavanju socijalnih problema, to isto tako očekuju i od vlade. U odabiru orgnaizacija koje podupiru građani, presudnu ulogu igra povjerenje u organizacije i jasnoća ciljeva koje neka organizacija želi postići. Donatori i volonteri puno su bolje informirani od pojedinaca koji niti doniraju, a niti volontiraju. Većina onih koji ne daju ili ne volontiraju ne znaju ili imaju ograničene informacije o organizacijama koje traže novac ili pomoć. To je povezano s činjenicom da tek nekolicina mađarskih neprofitnih organizacija zna i primjenjuje uistinu sofisticirane tehnike prikupljanja novca (fundraising), regrutiranja volontera i izgradnje čvrstih i trajnijih odnosa s onima koji ih pomažu. Autori to tumače da postoje neke mogućnosti za povećanje individualnih donacija i volonterskog rada te za unapređenje participacije građana u Mađarskoj u bliskoj budućnosti.

Detaljniji rezultati istraživanja donose se u sljedećim poglavljima i ona tematiziraju: veličinu i strukturu davanja i volonterstva, obrasce davanja i volonterstva, socio-demografske karakteristike donatora i volontera, motivaciju za davanja i volonterstvo, javno mnijenje o neprofitnim organizacijama, zaključke i tabelarne prikaze ranije spomenutih fenomena. Na kraju studije donose se informacije o metodologiji istraživanja i korišteni upitnik.

Zanimljivo je da najviše donacija u novcu odlazi crkvama. Donacije u naturi najviše dobivaju udruge. Kada su u pitanju donacije u novcu, najviše je onih koji daju u iznosima od 100 do 500 forinti. Donatori i volonteri ponašaju se slično jer svoja dobročinstva ne prakticiraju redovito. Najodaniji dobročinstvima su oni koji imaju završene fakultete. Oni su elita srednjih slojeva koja promovira kulturu davanja i brigu građana za probleme koji postoje u društvu, te na taj način doprinose razvoju civilnog društva.

Emocionalno zadovoljstvo u tome da se nekome pomogne podjednako je glavna motivacija donatora i volontera. Volonterski rad potaknut je nekim konkretnim akcijama. Donatori i volonteri poriču da su njihova dobročinstva povezana s poreznim povlasticama za davanja u općekorisne svrhe. Dobročinitelji imaju najpozitivnije stavove prema pomoći djeci, starijima i hendikepiranima.

Donatori i volonteri nemaju značajno drugačije mišljenje o neprofitnim organizacijama od onih koji ne prakticiraju dobročinstva. Nešto više onih koji ne daju drži da su fundacije povezane s utajama poreza te da su neprofitne organizacije previše politizirane. Oni koji ne daju relativno su slabo informirani o davanjima i dobročinstvima.

Autori zaključuju da opća klima i sustav vrijednosti u mađarskom društvu idu na ruku razvoju davanja u općekorisne svrhe i volonterstvu. Napori građana da utječu na odlučivanje i kontroliraju socijalni razvoj, uključuju potrebu i volju za sudjelovanjem u rješavanju socijalnih problema. Većina je ljudi pripravna pomoći druge. Čak i većina onih koji ne daju, ima pozitivne stavove prema donatorima i volonterima. Autori drže da su donatorstvo i volonterski rad značajni za budući razvoj neprofitnog sektora u Mađarskoj.

Prema autorima bilo je za očekivati da je, poslije četiri desetljeća državnog socijalizma i duboke ekonomske krize, kultura davanja i volontiranja ponešto nerazvijena.

Budućnost razvoja davanja i volonterskog rada jasno će ovisiti o socijalnoj i ekonomskoj okolini za dobrotvorna ponašanja.

Ova studija značajan je doprinos ponovnom oživljavanju kulture davanja i volontiranja u Mađarskoj. Rezultati ovog istraživanja mogu biti od koristi u svim postkomunističkim zemljama. Ova studija postala je nezaobilazno štivo svima onima koji se bave istraživanjima i razvojem privatnog neprofitnog sektora u zemljama u tranziciji.

Ova studija mogla bi poslužiti kao inspiracija za provođenje sličnog istraživanja u Hrvatskoj. Neki nalazi iz ove studije mogli bi pomoći u boljem razumijevanju nekolicine problema i fenomena glede dobročinstava u Hrvatskoj. Svakako bi na prvo mjesto trebalo staviti činjenicu poreznih povlastica za davanja u općekorisne svrhe. Ovo istraživanje pokazuje da se radi o poticajima za davanje i za razvoj zajednice. Argumenti naše Vlade da se tu radi o pranju novca nikako ne stoje.

Gojko Bežovan

INTERNATIONAL LABOUR REVIEW

Vol. 134, 1995
Vol. 135, 1996.

Časopis International Labour Review izdaje Međunarodni ured rada u Ženevi na engleskom, francuskom i španjolskom jeziku. Časopis donosi istraživanja i komparativne studije koje se bave problemima rada i socijalnim pitanjima. Časopis također objavljuje aktualne informacije i preglede relevantnih tema te prikaze publikacija.

Broj 1 iz 1995. godine donosi članak Borba protiv nezaposlenosti: srednjoročne političke opcije za tranzicijske ekonomije , u kojem Martin Godfrey razmatra dvije osnovne opcije: prva sadrži prikrivanje viška radne snage putem usporavanja masovnih otpuštanja i stečajeva te organiziranjem javnih radova, a druga sadrži otkrivanje nezaposlenosti i njezino ublažavanje naknadom za nezaposlenost. Autor opisuje prednosti i nedostatke obiju opcija.

U članku Mjerenje zaposlenosti u neformalnom sektoru u Pakistanu: testiranje nove metodologije Hans Bekkers i Wim Stoffers analiziraju probleme i iskustva u mjerenju neformalnog sektora te predlažu određene promjene u anketi radne snage u Pakistanu.

U članku Glavne tekuće promjene u kineskim industrijskim odnosima Ying Zhu bavi se promjenama izazvanim racionalizacijom držav nih poduzeća te pojavom poduzeća u kolektivnom vlasništvu, privatnih poduzeća, korporacija i stranih ulaganja.

U članku Refleksije o ulozi afričkih organizacija poslodavaca u tripartizmu i socijalnom dijalogu Akanimo Etukudo bavi se pojavom bipartizma i tripartizma uslijed procesa demokratizacije i liberalizacije u afričkim zemljama.

U članku Izazov nezaposlenosti u arapskoj regiji Radwan A. Shaban, Ragui Assaad i Sulayman S. Al-Qudsi razmatraju čimbenike koji su utjecali na tržište rada u arapskoj regiji u posljednja dva desetljeća: demografske promjene, fluktuacije cijene nafte, državnu dominaciju nad ekonomijom i međunarodnu migraciju.

Broj 2 donosi članak Rekonceptualiziranje komparativnih industrijskih odnosa: pouke iz međunarodnog istraživanja , u kojem Richard Locke, Thomas Kochan i Michael Piore sumiraju rezultate istraživanja u 11 razvijenih zemalja i zaključuju da postoje neki zajednički trendovi: jačanje naglaska na poduzetništvu, fleksibilnosti i razvitku kvalificiranosti te opadanje članstva u sindikatima.

U članku Društvena promjena i industrijski odnosi u Latinskoj Americi: trendovi i perspektive Arturo Bronstein prikazuje političke prevrate, demokratizaciju, strukturalnu prilagodbu, socijalne i institucionalne promjene u latinskoameričkim zemljama te u tome kontekstu analizira reforme radnog zakonodavstva.

U članku Dječji rad: ekonomska perspektiva Christiaan Grootaert i Ravi Kanbur analiziraju determinante ponude dječjeg rada u siromašnim zemljama i predlažu da se umjesto zakonske zabrane dječjeg rada, koja je često neprovediva, pokuša pomoću zakona poboljšati radne uvjete djece.

U članku Sektorski trendovi u svjetskoj zaposlenosti i pomak prema uslugama Jaroslaw Wieczorek opisuje globalni trend rasta zaposlenosti u sektoru usluga. Autor, međutim, ističe teškoće u definiranju usluga te smatra da se spomenuti trend može u velikoj mjeri objasniti prijelazom s obavljanja usluga unutar poduzeća na obavljanje usluga između poduzeća uslijed snižavanja transakcijskih troškova.

U članku Reducirati ili racionalizirati doprinose za socijalno osiguranje kako bi se povećala zaposlenost , Alain Euzeby razmatra pitanje tko zapravo snosi troškove doprinosa poslodavaca za socijalno osiguranje i kako oni utječu na troškove rada i zaposlenost te kakve bi efekte imali drukčiji načini financiranja.

Broj 2 donosi i informativne preglede o Svjetskom summitu za socijalni razvitak te o odnosu radnog vremena i zaposlenosti.

Broj 3 donosi članak pod naslovom Zaštita privatnosti radnika: situacija u Amerikama , u kojemu Americo Pla Rodriguez analizira i uspoređuje pravne oblike zaštite privatnosti radnika u deset zemalja Sjeverne i Južne Amerike te predlaže međunarodne mjere kojima bi se učvrstila njihova pravna osnova.

U članku Europska monetarna unija i tržišta rada: što očekivati? Torsten Peters koristi se različitim teorijskim modelima kako bi predvidio moguće učinke uvođenja jedinstvene europske valute na zaposlenost odnosno nezaposlenost.

U članku Strukturalna promjena u Novome Zelandu: neke implikacije za režim tržišta rada G. M. Kelly opisuje transformaciju novozelandske ekonomije od 1984. do njezinog kolapsa 1990. koji je iskorišten kao razlog za radikalno restrukturiranje tržišta rada pod okriljem Zakona o ugovorima o zapošljavanju iz 1991. godine. Autor također opisuje sindikalnu žalbu Međunarodnoj organizaciji rada i sudske procese koje je donio navedeni zakon.

U članku Anatomija tripartitnog eksperimenta: pokušaj socijalnog i ekonomskog dogovora u Mađarskoj Lajos Hethy prikazuje tripartitne pregovore u okviru Nacionalnog vijeća za pomirenje interesa, objašnjava razloge njihova neuspjeha te izvlači pouke.

U članku Pritisak za migraciju i sklonost migraciji: slučaj mediteranskog bazena Michele Bruni i Alessandra Venturini nude teorijski model tijeka na tržištu rada i primjenjuju ga na slučaj nekih mediteranskih zemalja.

Osim navedenih članaka, broj 3 donosi informativne preglede o socijalnim paktovima u zapadnoj Europi te o institucionalizaciji tripartizma u središnjoj i istočnoj Europi.

Dvobroj 4-5 u potpunosti je posvećen politici zaposlenosti u globalnoj ekonomiji.

U članku Mogu li makroekonomske politike povećati zaposlenost , Andrea Boltho i Andrew Glyn najprije analiziraju odnos između makroekonomske politike te kretanja BDP-a i zaposlenosti u industrijaliziranim zemljama od 1973. godine, a zatim predlažu povećanje iz poreza financirane javne potrošnje radi kreiranja radnih mjesta.

U članku Institucionalni preduvjeti za punu zaposlenost u razvijenim ekonomijama Ajit Singh podsjeća na "zlatno doba" pune zaposlenosti u pedesetim i šezdesetim godinama, analizira njegovo institucionalno ustrojstvo te zaključuje da ono sadrži važne pouke za ponovnu uspostavu pune zaposlenosti.

U članku Svjetski trgovinski sustav i Urugvajska runda: globalne implikacije za zaposlenost David Greenaway i Chris Milner analiziraju odnos između trgovine, trgovinske politike i zaposlenosti te procjenjuju vjerojatne efekte Urugvajske runde GATT-a i uspostave WTO-a na zaposlenost u zemljama Sjevera i Juga.

U članku Zaposlenost i strane investicije: političke opcije za zemlje u razvoju Sanjaya Lall istražuje kako zemlje u razvoju mogu povećati zaposlenost i kvalificiranost radne snage kroz direktne strane investicije.

U članku Marginalizacija Afrike Paul Collier ispituje različita moguća objašnjenja marginalizacije supsaharske Afrike u globalnoj ekonomiji.

U članku Egalitarne politike koje povećavaju produktivnost Samuel Bowles i Herbert Gintis tvrde da neki oblici egalitarne redistribucije mogu povećati produktivnost.

U članku Difuzija informatičke i komunikacijske tehnologije i njezini efekti na zaposlenost Chris Freeman, Luc Soete i Umit Efendioglu analiziraju porast zaposlenosti u industrijskim granama koje se koriste visokom tehnologijom i kvalificiranim radom te opadanje potražnje za nekvalificiranim radnicima.

U članku Zaposlenost i produktivnost u industrijaliziranim ekonomijama Eileen Applebaum i Ronald Schettkat analiziraju iščezavanje pozitivne veze između produktivnosti i zaposlenosti od sedamdesetih godina. Autori zatim razmatraju nužne uvjete za postizanje visoke stope rasta produktivne zaposlenosti.

U članku Naknade za nezaposlene: ocjena prijedloga za reformu Dennis J. Snower polazi od činjenice da naknada za nezaposlenost na više načina povećava nezaposlenost te analizira različite prijedloge za reformu sustava osiguranja nezaposlenih. Autor predlaže mogućnost da dugotrajno nezaposleni radnici pretvore dio svoje naknade za nezaposlenost u subvenciju za vlastito zapošljavanje.

Broj 6 donosi članak Strukturalna prilagodba i promjena lica obrazovanja , u kojem Martin Carnoy analizira politiku prilagodbe obrazovanja strukturalnim promjenama koju preporučuje Svjetska banka, osvrće se na debatu o primarnosti osnovnog naspram višeg obrazovanja, objašnjava glavne tipove obrazovnih reformi te predlaže alternativne pristupe.

U članku Sudske odluke u svezi otkaza: neki nedavni slučajevi Emily Sims opisuje sudske procese i odluke u različitim zemljama nakon donošenja Konvencije MOR-a o prestanku zaposlenja na inicijativu poslodavca (br.158) iz 1982. godine.

U članku Neformalni sektor: legalizacija ili laissez faire? Carlos Maldonado razmatra izbor između nametanja strože i labavije regulacije neformalnom sektoru. Autor smatra da olakšavanje regulatornog pritiska neće samo po sebi voditi razvoju sitnog poduzetništva i produktivnog zapošljavanja, već da je potrebna i institucionalna potpora.

U članku Indikatori djelotvornosti: upravljačko sredstvo za programe aktivne politike tržišta rada u Mađarskoj i Poljskoj Christopher J. O'Leary opisuje sustav indikatora djelotvornosti pomoću kojeg se promatraju učinci programa, omogućuje decentralizirano odlučivanje i izbjegavaju štetni poticaji. Primjena sustava ob jašnjava se na primjerima Mađarske i Poljske.

Broj 6 također sadrži i informativni pregled o obrazovnim reformama u svijetu.

Broj 1 iz 1996. godine donosi članak Borba protiv nezaposlenosti, restrukturiranje rada: refleksije o francuskoj studiji , u kojem Jean Boissonnat kao predsjednik Radne grupe francuske Komisije za generalno planiranje iznosi glavne točke izvješća "Rad i zaposlenost do 2015. godine".

U članku Nezaposlenost u Europi: problem relativnih ili agregatnih šokova potražnje za radom? Freddy Heylen, Lucia Goubert i Eddy Omey tvrde da se nezaposlenost u Europi ne može u potpunosti objasniti opadanjem potražnje za niskokvalificiranim radnicima uslijed strukturalnih promjena, već da je glavni čimbenik restriktivna monetarna i fiskalna politika koja se vodi radi zadovoljavanja maastrichtskih kriterija za ulazak u monetarnu uniju. Stoga autori smatraju da smanjivanju rigidnosti tržišta rada i obrazovanju niskokvalificiranih radnika treba dodati potpomažuću politiku agregatne potražnje.

U članku Radni odnosi i organizacija rada u industrijaliziranim zemljama Muneto Ozaki pokazuje da pritisak poslodavaca prema povećanju produktivnosti rada i konkurentnosti vodi k promjenama u organizaciji rada: timskom radu, multikvalificiranosti, povećanoj fleksibilnosti i izravnom sudjelovanju radnika u odlučivanju. Autor ističe da bi takav razvoj mogao marginalizirati sindikate.

U članku Odluke o uzimanju vanjskih dobavljača: podaci iz poduzeća sa sjedištem u Australiji John Benson i Nick Ieronimo predstavljaju rezultate istraživanja tvrtki koje su uzele vanjske dobavljače za obavljanje svojih perifernih aktivnosti, a usredotočile su se na svoju glavnu aktivnost. Autori zaključuju da je takav postupak poboljšao radne odnose i povećao produktivnost rada.

U članku Rad preko ugovora u Maleziji: perspektive poslodavaca, ugovaratelja i radnika Kiong-Hock Lee i A. Sivananthiran opisuju širenje rada preko posredničkog ugovora te objašnjavaju njegova svojstva sa stajališta uključenih strana.

Broj 2 donosi članak Radno vrijeme i zaposlenost: pregled međunarodnih iskustava , u kojem William K. Roche, Brian Fynes i Terri Morrisey prikazuju istraživanja o tome je li zakonsko ograničavanje radnog vremena i prekovremenog rada te propisivanje dužeg godišnjeg odmora i ranijeg umirovljenja povećalo zaposlenost u zemljama OECD-a. Autori zaključuju da ne postoji nikakav značajan utjecaj.

U članku Prijelaz iz škole na rad u Ujedinjenom Kraljevstvu Robert M. Lindley pokazuje da dodatni programi obrazovanja i obuke ne povećavaju značajno zapošljivost najmanje sposobne mladeži i da je stoga potrebna šira politika koja bi se pozabavila njihovim ekonomskim i socijalnim okolišom.

U članku Reforma mirovinskih shema u zemljama OECD-a Alvaro Espina razmatra sadašnje stanje triju osnovnih modela socijalnog osiguranja: modela vezanog uz zaposlenje, "univerzalnog" modela i "rezidualnog" modela. Autor izlaže okvir za usporedbu nacionalnih shema mirovinskog osiguranja i njihovih reformi.

U članku Međunarodna ekonomska politika u međuratnim godinama: poseban doprinos ekonomista MOR-a A. M. Endres i Grant Fleming pokazuju da su se ekonomisti Međunarodne organizacije rada među prvima zauzimali za aktivni državni intervencionizam i manipulaciju novčanom masom, da su prvi razvili koncept nedovoljne potrošnje zbog preniske razine plaća i da postoji intelektualna veza između njih i Keynesa.

U broju 2 objavljen je i sažetak priloga MOR-a konferenciji G7 o zaposlenosti pod naslovom Borba protiv nezaposlenosti i isključenosti te govor generalnog direktora MOR-a pod naslovom Trgovina i standardi rada: da li je moguće složiti se oko zajedničkih pravila?

Dvobroj 3-4 označava 75. godišnjicu časopisa. U njemu su ponovno objavljeni neki od najvažnijih članaka što su izašli u proteklih sedam i pol desetljeća, a koji danas imaju uglavnom povijesnu vrijednost.

Broj 5 donosi članak Globalizacija i zaposlenost: da li je bojazan opravdana? , u kojem Eddy Lee razmatra tvrdnje da ekonomska globalizacija izaziva nezaposlenost i rast nejednakosti, opadanje plaća i pogoršavanje radnih standarda te gubljenje snage i autonomnosti nacionalne države. Autor pokazuje da te tvrdnje nemaju osnove.

U članku Spolno napastvovanje na poslu: noviji sudski i arbitražni trendovi , Jane Aeberhard-Hodges ispituje sudske i arbitražne odluke glede spolnog napastvovanja od 1990. godine u Sjevernoj Americi te nekim zemljama Europe, Dalekog istoka i Afrike.

U članku Podaci o rasi, etnicitetu i spolu: upozorenja za korisnika , Carolyn Shaw Bell pokazuje da definicije, klasifikacije i kategorizacije na osnovi kojih su dobiveni spomenuti podaci obično imaju značajne nedostatke i da ih je potrebno upotrebljavati s krajnjim oprezom.

U članku Rast i raspodjela dohotka u Maleziji Robert E. B. Lucas i Donald W. Verry analiziraju makroekonomske, političke i institucionalne čimbenike koji stoje iza visokog ekonomskog rasta i istovremenog smanjivanja razlika u dohotku u Maleziji od 1970. godine.

Broj 6 sadrži priloge o perpektivama o prirodi i budućnosti rada. U uvodnome članku Alain Supiot zagovara multidisciplinarni pristup problemima transformacije rada.

U članku Rad i korisnost svijetu Robert Castel razmatra pojavu i povijesnu mijenu modernog pojma rada te njegovu povezanost s radnim zakonodavstvom.

U članku Rad i identitet u Indiji Gerard Heuze-Brigant s antropološkog stajališta razmatra položaj rada u vrijednosnom sustavu indijske kulture.

U članku Nove perspektive o radu kao vrijednosti Dominique Meda iznosi mišljenje da je središnja uloga rada u zapadnim društvima povijesni konstrukt, a ne izraz ljudske prirode. Autor smatra da se treba okrenuti ideji "dobrog društva".

U članku Pad i ponovni uspon neplaćenog rada Raymond Le Guidec opisuje opadanje tradicionalnih oblika neplaćenog rada u krugu obitelji ili humanitarnih organizacija i pojavu novih oblika neplaćenog rada kroz radnu obuku ili subvencionirano zapošljavanje.

U članku Rad i dihotomija javno/privatno Alain Supiot pokazuje da tijekom osamdesetih godina nije došlo do bitnog pomaka od javnog ka privatnome u zapadnoeuropskim zemljama te smatra da država treba regulirati radne odnose u javnome interesu.

U članku Rad i obuka: zamućivanje granica Françoise Favennec-Herry pokazuje da definicije rada i obuke nisu precizne, da razlika između njih postaje nejasna te da se mijenja priroda ugovora o radu i pravnog priznavanja stručnih vještina i znanja.

U članku Postindustrijsko društvo i ekonomska sigurnost Jeaan-Baptiste de Foucauld polazi od zapažanja da današnje društvo prolazi kroz proces diverzifikacije i heterogenizacije te predlaže neke nove oblike radnoga zakonodavstva i socijalne politike.

U članku Ka novom određenju radnog odnosa Ulrich Muckenberger opisuje proces individualizacije i krizu predstavništva u svijetu rada te predlaže nove oblike regulacije radnog odnosa.

U članku Na mjestu zaključka: promjene radnog zakonodavstva i zaposlenosti Gerard Lyon-Caen ocjenjuje stanje radnog zakonodavstva, iznosi svoja razmišljanja o prirodi i budućnosti rada te razmatra probleme radnih odnosa.

Premda mnogi prilozi u časopisu ne zadovoljavaju znanstvene kriterije te često odražavaju ideologijske stavove izdavača, časopis u cjelini može poslužiti kao koristan izvor informacija.

Darko Oračić