Pokazatelji o sustavu socijalne sigurnosti u nordijskim zemljama

Pregledni rad
UDK 304:36 (48)
Primljeno: ožujak 1997.

Gojko Bežovan
Ana Miličić
Studijski centar socijalnog rada Pravnog fakulteta
Sveučilište u Zagrebu

Skandinavske (nordijske) zemlje imaju specifičan model socijalne politike koji se odlikuje visokim izdvajanjima za socijalnu sigurnost, pretežnim financiranjem putem poreza, preventivnim djelovanjem u odnosu na socijalne rizike i snažnim univerzalizmom. Mada je skandinavska socijalna politika sada pod snažnim pritiskom trendova globalizacije te zahtjevima za redukcijom troškova, ona ipak u mnogočemu ostaje poučna za druge zemlje. U ovom prilogu dajemo relativno iscrpne podatke koji svjedoče o socijalnoj politici u skandinavskim zemljana.

UVOD

Nordijske zemlje (Danska, Finska, Island, Norveška i Švedska) razvile su osobiti tip socijalne države i socijalne politike. Ovaj tip socijalnog režima naziva se skandinavskim, nordijskim, institucionalno-redistributivnim, odnosno socijal-demokratskim.

Ovaj tip socijalnih režima ima duboku ukorijenjenost u tradiciji, povijesnom razvoju i religiji u ovim zemljama. Razvoj socijalnih režima odgovarao je socijalno-ekonomskoj strukturi i političkim odnosima u ovim zemljama. Univerzalnost socijalnih prava na kojima se osnivaju ovi režimi ima svoje korijene u koaliciji između socijal-demokratskih i seljačkih partija (Baldwin, 1989).

Prvu tipologiju socijalnih politika ovog stoljeća napravio je Richard Titmuss (1974). Model socijalne politike koji se veže uz navedene zemlje on naziva institucionalno-redistributivnim. Naglasak je na transferima u kojima državne institucije imaju ulogu "djeljitelja" socijalne pravde.

Socijalne države u ovim zemljama u 70-tim i 80-tim godinama razvijaju se kao bitno različite od drugih država. U ovom vremenu one su obilježene socijalnim programima socijaldemokratskih stranaka. Najznačajniji doprinos istraživanju ovog modela dali su G. Esping-Andersen, W. Korpi i M. Shalev. Esping-Andersen (1990) napravio je prvu empirijsku provjeru tipova socijalnih režima računajući koeficijent derobizacije (decommodification). Ovo istraživanje pokazalo je da Finska ne pripada socijaldemokratskom tipu socijalnih režima.

Kriza socijalnih država u 80-tim godinama ozbiljno je uzdrmala nordijski tip socijalnih režima. Izvjesne reforme povezane uz smanjivanje socijalnih prava bile su neodložne (Esping-Andersen, 1996). Po prvi put u ovim zemljama kao odgovor na ekonomsku krizu javljaju se neke privatne incijative: privatna osiguranja, privatne ustanove te komercijalizacija socijalnih programa (Kangas i Palme, 1993).

U ovom tekstu donose se osnovni statistički pokazatelji o sustavu socijalne sigurnosti u nordijskim zemljama. Ove informacije odnose se na posebna područja: stanovništvo i dohodak, obitelj i djecu, nezaposlenost, zdravstvenu zaštitu i bolest, starost, invalidnost i obiteljske mirovine, ostale socijalne potpore. Na kraju se donose informacije o ukupnim financijskim izdacima za socijalnu sigurnost.

Glavni izvor podataka u ovom tekstu je publikacija Nordijskog odbora za socijalnu statistiku (1995). Ovaj odbor osnovan je 1946. godine radi prikupljanja statističke građe kako bi se sustavi socijalne sigurnosti u nordijskim zemljama mogli analizirati, uspoređivati i usmjeravati u razvoju.

Od 1979. godine Odbor je stalno tijelo u Nordijskom ministarskom vijeću i Nordijskom odboru za socijalnu politiku.

Radi olakšavanja usporedbe podatka za pojedine zemlje, socijalni izdaci i iznosi naknada za socijalne rizike pretvoreni su u kupovnu moć izraženu u norveškoj valuti (NOKR) kao osnovici za obračun.

Tablice i brojke koje se tiču podataka o korisnicima, potporama i visini naknada odnose se na 1993. godinu. Tablice i brojke koje se odnose na izdatke za socijalnu sigurnost datiraju pak iz 1992. godine.

Našoj javnosti ovaj članak može biti koristan radi informacije o tome kako izgleda jedan razvijeni sustav socijalne sigurnosti.

STANOVNIŠTVO I DOHODAK

Među nordijskim zemljama postoje značajne demografske razlike. U svih pet zemalja prisutna je opća tendencija ka porastu udjela najstarijih dobnih skupina. Istovremeno, broj male djece je u porastu. Nordijske zemlje imaju više stope fertiliteta od zemalja tadašnje Europske Unije. Island ima 2.2, Švedska 2.1, Norveška 1.9, Danska i Finska po 1.8. Njemačka i Italija imaju 1.3, a Španjolska 1.2.

To su uglavnom zemlje s manjim brojem stanovnika: Danska 5,1 mil., Finska 5,0 mil., Island 0,26 mil., Norveška 4,3 mil. i Švedska 8,7 milijuna. Dakle, sve nordijske zemlje imaju ukupno 23,3 milijuna stanovnika.

Međutim, u svim zemljama dolazi do povećanja očekivanog trajanja života, što će također utjecati na broj građana u najstarijoj dobnoj skupini. Očekivano trajanje života u Švedskoj za muškarce je 75 godina, a za žene 81 godina.

Dobna struktura stanovništva uvelike utječe na organizaciju socijalne politike: rastući broj male djece zahtijeva širenje mogućnosti za predškolskim ustanovama; istovremeno, potreba za njegom najstarijih također je u porastu; u ovakvoj situaciji stanovništvo u radno aktivnoj dobi zadržalo je relativno visok udjel u radnoj populaciji.

Dohoci stanovnika u nordijskim zemljama općenito su visoki, iako među zemljama postoje određene razlike.

Tablica 1.

Visine godišnjeg neto dohotka za parove (oboje zaposleni) s 2 djeteta (starih 5 i 9 godina) ( prema kupovnoj moći u norveškim krunama)

Pet navedenih razina dohodaka domaćinstava izračunati su polazeći od razine II koja sadrži neto plaću jednog muškarca i jedne žene oboje zaposlenih u proizvodnji, a uključujuje obiteljsku potporu za 2 djeteta od 5 i 9 godina starosti.

Razina I podrazumijeva neto plaću jednog muškarca zaposlenog u proizvodnji i 50% nižu neto plaću žene koja radi u proizvodnji, uključujući obiteljsku potporu za 2 djeteta u dobi 5 i 9 godina.

Razina III sastoji se od neto plaće muškarca zaposlenog u proizvodnji veće za 25% i plaće žene zaposlene u proizvodnji veće za 25%, a uključuje obiteljsku potporu za 2 djeteta u dobi od 5 i 9 godina.

Razina IV sastoji se od neto plaće muškarca zaposlenog u proizvodnji više za 50% i plaće žene zaposlene u proizvodnji više za 50%, uključujući obiteljsku potporu za 2 djeteta u dobi od 5 i 9 godina.

Razina V sastoji se od neto plaće muškarca zaposlenog u proizvodnji, a koja je viša za 100% i plaće žene zaposlene u proizvodnji više za 50%, uključujući obiteljsku potporu za 2 djeteta u dobi od 5 i 9 godina.

Podaci o kupovnoj moći dobiveni su od OECD-a (1993), a temeljeni su na računu privatne finalne potrošnje. Račun je napravljen tijekom prvog tjedna u prosincu 1994, a, kao što smo već naznačili, druge su valute prema kupovnoj moći svedene na norvešku krunu (dalje u tekstu NOKR).

OBITELJ I DJECA

U nordijskim zemljama žene sudjeluju s visokim udjelom u radnoj snazi, kako one udate tako i one neudate. Također je značajno da 20 posto obitelji s djecom sačinjavaju samohrani roditelji od kojih su velika većina samohrane majke. U svim je zemljama dobro izgrađen sustav mjera za naknadu gubitka dohotka usljed trudnoće, poroda ili usvojenja. Slično tome, vlada odobrava i naknadu obiteljima s djecom. Obitelji prema potrebi mogu također primiti i stambene subvencije. Samohrani roditelji primaju određenu svotu za uzdržavanje od roditelja koji ne živi s djetetom. Ako ova svota ne bi bila isplaćena tada bi ju isplatila država.

U svih pet zemalja postoje dobro izgrađeni predškolski programi za djecu, bilo da se radi o javnim vrtićima ili o obiteljima koje dnevno zbrinjavaju djecu s ovlaštenom osobom koja ih nadzire. U slučajevima kada obitelj nije u stanju voditi brigu o djetetu, postoje javne mjere za pomoć u zbrinjavanju djeteta. Iako sve zemlje imaju dobro ustanovljene mjere za zaštitu obitelji i djece, svote koje se izdvajaju u tu svrhu značajno variraju od zemlje do zemlje.

Pravo na dječji doplatak ostvaruje se u svim zemljama neovisno od primanja roditelja i na njega se ne plaćaju porezi. U Danskoj se to pravo ostvaruje do 18 godina djeteta, u Finskoj do 17, a u Švedskoj, Islandu i Norveškoj do 16 godina. U svim zemljama dječji doplatak se financira iz proračuna.

Stambene subvencije izuzetno su važan dio socijalne sigurnosti obitelji. Visoki standard stanovanja i relativno dostupni stanovi svim građanima posebno su obilježje socijalne politike u ovim zemljama. S ovom činjenicom sigurno je povezana i stopa fertiliteta. Stambene subvencije određuju se u odnosu na dohodak obitelji i ne ulaze u poreznu osnovicu. U Švedskoj ove subvencije mogu dobiti obitelji koje žive u vlastitim ili iznajmljenim stanovima.

Tablica 2.

Stanovništvo prema tipu obitelji

Tablica 3.
Zaposleni muškarci i žene po udjelu u dobnoj skupini

Tablica 4.

Obitelji s djecom koje primaju obiteljsku potporu s obzirom na udjel u ciljanoj skupini (u %)

Tablica 5.

Prosječna suma gotovinskih potpora za obitelji i djecu prema kupovnoj moći u norveškim krunama

Tablica 6.

Visina dnevnog dohotka domaćinstva dok je majka na porodiljskom dopustu za zaposlene parove s 2 djeteta
(u dobi 5 i 9 godina) i jednim novorođenčetom
(prema kupovnoj moći u norveškim krunama)

U Švedskoj se potpore daju roditeljima do 450 dana u vremenu dok dijete ne navrši osam godina ili dok ne pođe u školu. Majka može dobiti potporu već 60 dana prije poroda. Potpore roditeljima mogu se dati odjednom ili povremeno ovisno o potrebi izostanka s posla radi brige o djetetu. Otac ima pravo na 10 slobodnih dana prilikom rođenja djeteta. Ista prava ostvaruju se i prilikom usvajanja djeteta.

Tablica 7.

Djeca u predškolskim ustanovama ili obiteljskoj dnevnoj brizi s obzirom na udio u ukupnom broju djece do 10 godina (u %)

Tablica 8.

Broj osoblja koje radi na dječjem zbrinjavanju na 100 djece (pretvoreno u puno radno vrijeme službe)

Tablica 9.

Djeca i mladi do 20 godina smješteni izvan vlastitog doma (na tisuću pripadnika njihove dobne skupine)

Tablica 10.

Izdaci za socijalnu sigurnost obitelji i djece

U usporedbi sa zemljama EU nordijske zemlje imaju znatno viši udio izdataka za socijalnu sigurnost djece u ukupnim socijalnim izdacima. Udio ovih izdataka u ukupnim socijalnim izdacima u Njemačkoj je 8,8%, u Italiji 3,9%, u Španjolskoj 1,8%. Očito je da se ovi izdaci mogu prilično dobro dovesti u svezu sa stopama fertiliteta.

NEZAPOSLENOST

Tijekom 80-tih godina postojale su zamjetne razlike glede nezaposlenosti u pojedinim nordijskom zemljama. Krajem 80-tih i početkom 90-tih godina u svim se zemljama stanje radikalno mijenja u smislu značajnog porasta nezaposlenosti. Osobito je rastući problem bila visoka nezaposlenost mladih u dobi 16 - 24 godine. U svih pet zemalja postoje sheme osiguranja od nezaposlenosti putem kojih se naknada isplaćuje u vidu gotovinskih potpora zasnovanih na temelju prijašnjeg dohotka od zaposlenja. Takva naknada u većini zemalja ima gornju granicu koju ne može prijeći. Na taj način osobe s nižim prihodima primaju najvišu relativnu naknadu. Neosigurane osobe, pretežno mladi ljudi, za slučaj da budu pogođene nezaposlenošću također ostvaruju pravo na pomoć. Iznos je, međutim, u većini slučajeva znatno niži od onog što ga primaju osiguranici.

Umjesto da isplaćuju puke gotovinske potpore, sve zemlje teže za korisnike osigurati aktivne mjere zapošljavanja, kao što su osposobljavanje za posao, obrazovanje, stručno osposobljavanje, itd.

Temeljne razlike među zemljama, a koje se tiču troškova za nezaposlenost, odražavaju se djelomično na visinu nezaposlenosti, a dijelom na vremensko razdoblje u kojem osoba ostvaruje pravo na naknadu za nezaposlenost. Upravo vrijeme u kojem se daje naknada za nezaposlenost značajno varira od zemlje do zemlje.

Tablica 11.

Stope nezaposlenosti

Stopa nezaposlenosti u Danskoj i Finskoj na razini je zemalja EU, dok je u Švedskoj, Norveškoj i Islandu znatno niža od te razine.

Tablica 12.

Visina čistog dnevnog dohotka domaćinstva dok muškarac prima potporu za nezaposlene za obitelji parova s 2 djeteta (5 i 9 godina) prema kupovnoj moći u norveškim krunama

Tablica 13.

Udio izdataka za naknadu u slučaju nezaposlenosti i za mjere aktivne politike zapošljavanja (u %)

Danska i Finska zbog visoke stope nezaposlenosti prednjače pred zemljama EU u izdacima za nezaposlene. Norveška i Švedska također imaju viša izdvajanja u odnosu na zemlje EU.

ZDRAVSTVENA ZAŠTITA I BOLEST

U svim zemljama ostvarene su nadoknade za slučaj bolesti ili putem ugovora s poslodavcem ili putem javnog zdravstvenog osiguranja.

Za kratko vrijeme izbivanja uslijed bolesti postoje različiti rokovi za početno kvalifikatorno razdoblje i različita pravila vezana uz ostanak kod kuće s bolesnim djetetom. Dio radne snage, po zakonu ili po ugovoru s poduzećima, tijekom bolesti prima punu plaću, dok većina ljudi ipak prima naknadu kroz shemu javnog zdravstvenog osiguranja.

U većini zemalja postoji ograničenje za visinu nadoknade u slučaju bolesti. Za slučaj bolesti svi stanovnici imaju pravo na liječenje kod liječnika opće prakse, kod specijaliste ili u bolnici.

Većinu troškova vezanih uz bolest plaća država. Ipak, postoje određeni iznosi koje osoba mora platiti da bi pokrila manji dio tih troškova. Ukupni troškovi vezani uz bolest značajno variraju od zemlje do zemlje.

Udio troškova zdravstvene zaštite i nadoknada za bolovanje u ukupnim izdacima socijalne sigurnosti u skandinavskim zemljama približan je onom u zemljama EU. Udio ovih izdataka u Njemačkoj je 29,2%, u Francuskoj 26.6%, u Italiji 22,9%, a u Nizozemskoj 21,9%. Tu jedino odskače Island.

Tablica 14.

Izdaci za socijalnu sigurnost u slučaju nezaposlenosti

Tablica 15.

Izdaci na zdravstvenu zaštitu i nadoknade za bolovanje

Tablica 16.

Visina dnevnog neto dohotka domaćinstva za vrijeme dok muškarac prima nadoknadu za bolovanje (prema kupovnoj moći u norveškim krunama za zaposlene parove s 2 djeteta od 5 i 9 godina)

1) Ne postoje brojčani podaci za veličinu naknade za bolovanje u Islandu, ali je uobičajeno da poslodavac plaća puni iznos dohotka u razdoblju 1-3 mjeseca.

Tablica 17.

Osoblje u zdravstvu (iskazano kroz zaposlenost s punim radnim vremenom na 100.000 stanovnika)

STAROST, INVALIDNOST I OBITELJSKE MIROVINE

Svi građani nordijskih zemalja u dobi od 16/18 do 65/70 godina mogu zatražiti prijevremenu mirovinu ukoliko zbog bolesti, invalidnosti ili socijalnih razloga nisu u mogućnosti zadržati radno mjesto.

Svi građani od 65/67 godina pa nadalje ostvaruju pravo na staračku mirovinu, iako je moguće prethodno ispitivanje imovinskog stanja. Mirovine obuhvaćaju osnovnu mirovinu, dopunsku mirovinu i dodatne mirovinske sheme.

Kao dopuna mirovini u svim zemljama postoji također i mogućnost dobivanja stambenih subvencija, ovisno o prihodima osobe.

Dok s jedne strane postoji određena sličnost među zemljama što se tiče veličine osnovne mirovine, s druge strane, razlike su značajne što se tiče visine dopunske mirovine i dodatnih mirovinskih shema.

U svim zemljama teži se za time da se omogući građanima da što je duže moguće ostanu u svom vlastitom domu. Da bi to osigurali, postoji tzv. servis za pomoć u kući koji služi da bi pomagao oko čišćenja, kuhanja itd.

Nadalje, postoji također sustav kućne njege za one koji trebaju njegu, ali je mogu primiti i kod kuće. U svim zemljama postoji posebno prilagođen smještaj za starije i invalide, baš kao i domovi za njegu osoba s posebnim potrebama.

Izdaci za starije i invalide obuhvaćaju najveći dio izdataka socijalne sigurnosti, a to se u najvećoj mjeri odnosi na mirovine.

Norveška s 16,1% i Švedska s 17,6% stanovnika starijih od 65 godina imaju najveći udio ove populacije u odnosu na zemlje EU.

U odnosu na zemlje EU nordijske zemlje imaju manji udio ovih troškova u ukupnim izdacima za socijalnu sigurnost. Kod Njemačke ovaj je udio 53,0%, u Italiji 71,4%, u Nizozemskoj 61,3%. To znači da su drugi socijalni programi u skandinavskim zemljama opsežniji u odnosu na zemlje EU.

OSTALE SOCIJALNE POTPORE

Svim građanima nordijskih zemalja zajamčen je minimum socijalne sigurnosti. U slučajevima kada osoba nije u stanju samu sebe uzdržavati, može joj se osigurati tzv. socijalna pomoć. Pomoć se prvenstveno daje osobama koje nisu uključene u uobičajene sheme koje pokrivaju pravo na nadoknadu za slučaj bolesti, nezaposlenosti, itd. Socijalna pomoć može također biti odobrena kao nadopuna drugim zakonom propisanim potporama ako se ove u određenim okolnostima pokažu nedovoljnima. Izbjeglice koje dolaze u nordijske zemlje primaju ili socijalnu pomoć ili s njom uporedivu potporu.

Alkoholičari i narkomani dobivaju pomoć u općim bolnicama, u specijalnim klinikama ili u posebnim institutima za pomoć ovisnicima.

Tablica 18.

Kategorije i udio umirovljenika u ukupnom stanovništvu (u %)

Tablica 19.

Umirovljenici prema dobi i udjelu u svojoj dobnoj skupini uključujući umirovljenike koji žive u inozemstvu (u %)

Tablica 20.

Izdaci za mirovine

Tablica 21.

Osobe koje žive u ustanovama

Tablica 22.

Korisnici pomoći u kući*)

*) Danska i Norveška: osobe koriste pomoć u kući u određeno vrijeme
Finska i Švedska: osobe koriste pomoć u kući tijekom 1 godine
Dobne skupine - Danska: ispod 67 god., 67 - 79 god., 80 i više god.
Dobne skupine - Švedska: ispod 65 god., 65-79 god. 80 i više god.

Tablica 23.

Minimalna mirovina jednog umirovljenika stare dobi

Tablica 24.

Visina godišnjeg neto dohotka domaćinstva za prijevremene umirovljenike - parovi s 2 djeteta (od 5 i 9 godina), oboje primaju prijevremenu mirovinu (uključujući dopunsku mirovinu) (prema kupovnoj moći u norveškim krunama)

Tablica 25.

Izdaci za socijalnu skrb za starost, invalidnost i obiteljske mirovine

Tablica 26.

Udio korisnika socijalne pomoći u stanovništvu starijem od 18 godina (u %)

Tablica 27.

Udio korisnika socijalne pomoći prema dobnim skupinama (u %)

Tablica 28.

Broj izbjeglica i ostalih koji su zatražili azil u nordijskim zemljama

Izdaci za druge oblike socijalnih potpora

Tablica 30.

Izdaci za socijalnu sigurnost

U Njemačkoj izdaci za socijalnu sigurnost čine 27,3% BDP-a, u Italiji 25,6%, u Nizozemskoj 33,0%, u V. Britaniji 27,2%.

Tablica 31.

Izdaci za socijalnu sigurnost s obzirom na namjenu (u milijunima nacionalnih valuta)

Tablica 32.

Financiranje izdataka za socijalnu sigurnost prema doprinosima od strane države, poslodavaca i osiguranika

OBIM I FINANCIRANJE IZDATAKA ZA SOCIJALNU SIGURNOST

U svim nordijskim zemljama izdaci za socijalnu sigurnost predstavljaju značajan dio ukupnih javnih izdataka. Oni čine od jedne četvrtine do jedne trećine ukupnog BDP. Iako sve zemlje teže socijalna izdavanja održati stabilnima, posljednjih je godina u svakoj od njih zabilježen porast socijalnih izdataka.

Od ukupnih izdataka za socijalnu sigurnost najveći dio čine izdvajanja za starije osobe i invalide, a potom slijede troškovi za zdravstvene usluge.

Ipak, među zemljama postoje evidentne razlike što se tiče raspodjele davanja povezanih s nezaposlenošću i razlike u sredstvima koja se troše na obitelj i djecu. Troškovi socijalne sigurnosti financiraju se iz javnih izvora i doprinosa od strane poslodavaca i osiguranika. No, postoji bitna razlika u visini doprinosa od strane poslodavaca i od strane zaposlenih.

Najveći udio u financiranju socijalne sigurnosti daje država, potom poslodavci, a osiguranici gotovo neznatno plaćaju. Prema udjelu države u financiranju socijalnih troškova prednjači Danska.

LITERATURA

1. Baldwin, Peter. (1989) The Scandinavian Origins of the Social Interpretation of the Welfare State, Comparative Studies in Society and History 31 (1):3-24.

2. Esping-Andersen, Gosta (1990) The Three World of Welfare Capitalism , Princeton: Princeton University Press.

3. Esping-Andersen, Gosta (1996) Nakon zlatnog doba: budućnost socijalne države u novom svjetskom poretku. Revija za socijalnu politiku 1:59-80.

4. Kangas, Olli i Palme, Joakim. (1993) Statism Eroded? Labour-Market Benefits and Challenges to the Scandinavian Welfare States. U Hansen E. J. (ed.) Welfare Trends in the Scandinavian Countries, London: M.E. Sharpe.

5. Nordic Social - Statistical Committee, (1995) Social Security in the Nordic Countries - Scope, Expenditure and Financing 1993. Copenhagen.

6. Titmuss, M. Richard. (1974) Social Policy - An Introduction, London: George Allen and Unwin Ltd.