Pretpostavka ozbiljnoga i primjerenoga društvenog pristupa problemu nezaposlenosti jest postojanje što potpunijih podataka o opsegu, ali i svim aspektima zaposlenosti i nezaposlenosti. Valja zabilježiti dvije vrijedne činjenice koje idu tome u prilog.

Prva se odnosi na Anketu o radnoj snazi koju je Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske proveo u studenom 1996. godine. Anketa je provedena prema međunarodnim standardima, koji se i po definicijama ključnih pojmova i po načinu prikupljanja podataka razlikuju od dosadašnje statističke prakse u Hrvatskoj. Prema usvojenoj definiciji, zaposlene su sve osobe koje su u referentnom tjednu (tj. tjednu provedbe ankete) obavljale bilo kakav posao za novac ili plaćanje u naturi, dakle neovisno o njihovom formalnom statusu i načinu plaćanja za obavljeni rad. Nasuprot tome, nezaposleni su osobe koje zadovoljavaju sljedeća tri kriterija: a) u referentnom tjednu nisu obavljale nikakav posao za novac ili plaćanje u naturi; b) u posljednja četiri tjedna prije anketiranja aktivno su tražile posao; c) ponuđeni posao mogle bi početi obavljati u iduća dva tjedna.

Prema podacima iz takve ankete broj zaposlenih je veći, a broj nezaposlenih je manji prema dosadašnjim podacima iz administrativnih izvora. Sa stopom nezaposlenosti od 10% Hrvatska ne odskače od prosjeka EU (11% potkraj 1996. godine) te je u boljem položaju od zemalja kao što su Španjolska (22,3%), Finska (15,9%), Belgija (14,2%), Poljska (13,8%).

Da ipak nema pretjeranog razloga za optimizam pokazuje znanstveno istraživanje Instituta za javne financije pod naslovom “Neslužbeno gospodarstvo u Republici Hrvatskoj”. Prema rezultatima istraživanja, izračunato učešće neslužbenog gospodarstva u BDP iznosi najmanje 25%. U okviru ovoga projekta računat je i udio radne snage u neslužbenom gospodarstvu i to dvjema metodama (mr. Sanja Crnković-Pozaić, Ekonomski institut). Prva je metoda putem povijesnih stopa aktivnosti, a druga pomoću ankete radne snage (tj. pilot ankete radne snage iz listopada 1995. godine). Prema prvoj metodi, udio zaposlenih u neslužbenom gospodarstvu iznosi 6,42% 1992. godine, 16,42% 1993. godine, 19,03 % 1994. godine te 15,3% 1995. godine. Prema drugoj metodi, koja dakle bilježi sve one koji na bilo koji način rade, dolazi se do iznosa od 25% radne snage u 1995. godini.

Ovim je izračunom objašnjena i činjenica istodobnoga pada zaposlenosti i nezaposlenosti, što su statistički podaci posljednjih godina bilježili u Hrvatskoj. Očito je da se mnogi ne prijavljuju Zavodu za zapošljavanje, jer za to nemaju osobita razloga, ali zato se pokušavaju zaposliti unutar neslužbenog gospodarstva. Postoje, naravno, i oni koji se Zavodu za zapošljavanje javljaju zbog ostvarivanja nekih prava, ali stvarno ne traže posao.

Niže navodimo neke najzanimljivije podatke o zaposlenosti i nezaposlenosti na temelju provedene ankete o radnoj snazi (tablice 1-4) te na osnovi navedenog rada Sanje Crnković-Pozaić (tablice 5-7), objavljenog u Financijskoj praksi 1-2/1997.