Socijalna skrb u Hrvatskoj u 1998. godini

Stručni članak
UDK: 364.4(497.5)”1998”
Primljeno: svibanj 1999.

Živko Jurčević
Ministarstvo rada i socijalne skrbi
Zagreb

Gospodarske, socijalne, političke i druge promjene, koje su se u Hrvatskoj zbivale od 1990. godine, uvjetovale su potrebu donošenja novoga zakona koji će cjelovito urediti područje socijalne skrbi sukladno modernom socijalnom zakonodavstvu i hrvatskim posebnostima.

U ovom se radu prikazuju osnovne promjene i stanje u socijalnoj skrbi nastalo u prvoj godini primjene novoga Zakona o socijalnoj skrbi. Osim sažetoga prikaza temeljnih promjena u sustavu socijalne skrbi, te aktivnosti i mjera na institucionalnom i drugim područjima, težište je zapravo na financiranju ove djelatnosti, visini socijalnih pomoći, broju korisnika i pomoći u socijalnoj skrbi. Radi detaljnijeg uvida u stanje i promjene u sustavu socijalne skrbi brojni podaci su iskazani u priloženim tablicama.

Ključne riječi: socijalna skrb, Zakon o socijalnoj skrbi, socijalna pomoć, korisnici socijalne skrbi.

PROMJENE U SUSTAVU SOCIJALNE SKRBI

U razdoblju od 1990. do 1997. godine dogodile su se u Hrvatskoj mnoge gospodarske, socijalne, političke i druge promjene. Ove su promjene nužno uvjetovale potrebu izmjene, odnosno izgradnje novoga sustava socijalne skrbi, tj. donošenje novog zakona koji će, uz različite podzakonske akte i druge propise, cjelovito urediti područje socijalne skrbi, sukladno modernom socijalnom zakonodavstvu, primjerenom socijalnoj državi s tržišnim gospodarstvom, hrvatskim posebnostima i materijalnim mogućnostima.

Novi Zakon o socijalnoj skrbi ( Narodne novine broj 73/97.) stupio je na snagu 22. srpnja 1997. godine, a primjenjuje se od 1. siječnja 1998. godine.

Zbog racionalizacije, pojednostavljenja postupka i veće socijalne pravednosti zamijenjeni su neki oblici socijalne skrbi (naknada za socijalni minimum, stalna i privremena novčana pomoć) prikladnijim rješenjima (pomoć za uzdržavanje). Osim toga, uvedena su i nova prava, kao što su osobna invalidnina i pomoć za podmirenje troškova stanovanja.

Temeljni materijalni oblik socijalne pomoći predstavlja pomoć za uzdržavanje, koja se pruža socijalno ugroženom samcu ili obitelji. Radi veće socijalne pravednosti na odgovarajući se način vrednuju posebnosti obitelji i osobne značajke svakoga člana, kao što su radna sposobnost, dob, samohranost i druge. Time se skrb o socijalno ugroženim pojedincima i obiteljima u većoj mjeri osigurava prema stvarnim potrebama, a ujedno se povećava razina socijalnih pomoći usmjerenih prema najpotrebitijim osobama.

Osobna odgovornost za vlastitu socijalnu sigurnost i za socijalnu sigurnost svoje obitelji je primarna. Naime, svatko je svojim radom, prihodima i imovinom dužan pridonositi sprječavanju, otklanjanju ili ublažavanju vlastite socijalne ugroženosti, kao i socijalne ugroženosti članova svoje obitelji, posebice djece i drugih članova obitelji koji se ne mogu sami o sebi brinuti.

Država u socijalnoj skrbi djeluje prema načelu najšire solidarnosti, jer za obavljanje djelatnosti i ostvarivanje prava socijalne skrbi osigurava sredstva iz proračuna. Država djeluje na načelu supsidijarnosti, tj. onda kada pojedinac, odnosno obitelj, nije u mogućnosti svoju socijalnu sigurnost ostvariti vlastitim snagama ili na drugi način.

Odgovornost za socijalnu sigurnost građana imaju i jednice lokalne samouprave, pa su tako općine, gradovi i Grad Zagreb obvezni u svom proračunu za potrebe socijalne skrbi osigurati najmanje 5% svojih prihoda. Tim su prihodima dužni, prvenstveno, osigurati pomoć za podmirenje troškova stanovanja. Osim toga, općina, grad i Grad Zagreb mogu osigurati sredstva za ostvarivanje prava koja financira država u većem opsegu, kao i pružanje drugih vrsta pomoći. U tom su slučaju ove jedinice autonomno utvrđivale vrste tih pomoći i propisivale uvjete i način njihova ostvarivanja.

Široke mogućnosti djelovanja u socijalnoj skrbi otvorene su različitim nevladinim (nedržavnim) subjektima. U tom su smislu vjerske zajednice, trgovačka društva, udruge i druge domaće i strane pravne i fizičke osobe mogle sredstvima, koje su osigurale za tu namjenu, pružati novčanu i drugu pomoć osobama za koje su ocijenile da im je pomoć potrebna, te otvarati (osnivati) određene vrste ustanova za zbrinjavanje socijalnih potrebnika.

AKTIVNOSTI I MJERE NA INSTITUCIONALNOM, USTROJBENOM I DRUGOM PODRUČJU

Sukladno iznesenom, osnovano je nekoliko domova socijalne srkbi. Tako je Caritas Nadbiskupije Rijeka osnovao Dom za starije i nemoćne u Ogulinu (broj smještajnih mjesta 34); Bio-Vita trgovačko društvo iz Preloga osnovalo je Dom socijalne skrbi za starije i nemoćne osobe Kotoriba (broj smještajnih mjesta 64); Ustanova za zdravstvenu njegu i rehabilitaciju u kući Dubravke Lekić osnovala je Dom socijalne skrbi za starije i nemoćne osobe Varaždin (broj smještajnih mjesta 252) s podružnicom u Pribiću (kapacitet 55 mjesta) i Jezerčici (kapacitet 146 mjesta), te Dom socijalne skrbi za djecu Jezerčica (kapacitet 106 mjesta). Tako su u sustavu socijalne skrbi u 1998. godini uz 109 državnih domova socijalne skrbi i druge pravne osobe osnovale četiri nova doma.

S obzirom na veći broj zahtjeva, zaprimljenih u Ministarstvu rada i socijalne skrbi, za izdavanje odobrenja za osnivanje ustanova socijalne skrbi – domova, te za izdavanje odobrenja za obavljanje djelatnosti socijalne skrbi bez osnivanja doma za najviše 20 korisnika, kao i za izdavanje odobrenja fizičkim osobama da mogu samostalno obavljati socijalnu skrb kao profesionalnu djelatnosti, može se zaključiti kako postoji znatan interes svih čimbenika, kojima je data mogućnost da obavljaju djelatnost socijalne skrbi. To ukazuje na pozitivnost propisanih rješenja, te se očekuje povećanje opsega i kvalitete različitih usluga u socijalnoj skrbi, a ujedno i smanjenje potrebe izgradnje državnih ustanova, posebno domova za skrb o starijim i nemoćnim osobama.

Tijekom 1998. godine Ministarstvo rada i socijalne skrbi osnovalo je, sukladno odredbama Zakona o socijalnoj skrbi, centre za socijalnu skrb kao javne ustanove. Na području Republike Hrvatske osnovano je 76 centara s 28 podružnica. Prilikom osnivanja centara za socijalnu skrb, osim o specifičnostima svakog područja za koje je centar osnovan, osobito se vodilo računa o zadovoljavanju uvjeta s obzirom na profil zaposlenih stručnih djelatnika.

Osnovan je i jedan centar za socijalnu skrb na području Grada Zagreba. Centar čini ured zajedničkih poslova i 11 teritorijalno dislociranih ureda.

Novom organizacijom centara za socijalnu skrb nastojala se racionalizirati potreba za novim djelatnicima na područjima na kojima zbog manjeg broja određenih postupaka ne bi bili dovoljno iskorišteni, a istodobno se u svim postupcima socijalne skrbi, obiteljske i kazneno-pravne zaštite, želi osigurati visoki stupanj stručnosti u postupanju.

U 1998. godini Ministarstvo rada i socijalne skrbi je vodilo brigu o poboljšanju prostornih uvjeta djelovanja centara i domova socijalne skrbi, osobito na oslobođenim područjima. To se odnosi na izgradnju te sanaciju i adaptaciju objekata centara i domova socijalne skrbi. Time je poboljšan standard korisnika i uvjeti rada zaposlenika radi pružanja kvalitetnijih usluga.

UTROŠENA SREDSTVA ZA SOCIJALNU SKRB

Za djelatnost socijalne skrbi u 1998. godini iz državnog proračuna i vlastitih prihoda Ministarstvo rada i socijalne skrbi (prihodi koji se ostvaruju putem ustanova socijalne skrbi) utrošeno je ukupno 1.423.203.272 kune, što je u odnosu prema 1997., kada je bilo utrošeno 1.172.755.271 kuna, više za 21,4%. Time je udjel utrošenih sredstava socijalne skrbi u bruto-domaćem proizvodu povećan s 0,95% u 1997. na 1,05% u 1998. godini.

Unutar ukupno utrošenih sredstava (socijalne pomoći, plaće zaposlenika, materijalni troškovi i drugi izdaci ustanova socijalne skrbi, kapitalna ulaganja), za pomoći i naknade u socijalnoj skrbi utrošeno je u 1997. godini 36,5% ili 428.356.736 kuna (0,35% brutodomaćeg proizvoda – BDP), a u 1998. godini 36,4% ili 518.813.553 kune (0,38% BDP).

Prema podacima, prikupljenim putem centara za socijalnu skrb, za različite socijalne mje re (socijalne programe) na razini jedinica lokalne samouprave utrošeno je iz proračuna tih jedinica u 1998. godini ukupno 1.005.179.175 kuna, od toga u Gradu Zagrebu 891.400.000 kuna (88,7%), a u drugim gradovima i općinama 113.779.175 kuna (11,3%). Unutar ukupno utrošenih sredstava, kao pomoć za podmirenje troškova stanovanja utrošeno je 17.138.078 kuna, od toga u Gradu Zagrebu 25.596 kuna, a u drugim gradovima i općnama 17.112.482 kune.

VISINA SOCIJALNIH POMOĆI

S obzirom na visinu pomoći koja se osigurava korisniku socijalne skrbi valja naglasiti da je ona znatno povećana u 1998. godini u odnosu na 1997. godinu (u kojoj je isto tako zabilježen, u odnosu na prethodnu godinu, porast visine socijalnih pomoći za 30%).

Porast visine socijalnih pomoći u 1998. godini može se ilustrirati na nekoliko relevantnih primjera.

Tako, npr., pomoć za uzdržavanje (što je zamjena za naknadu za socijalni minimum, stalnu i privremenu novčanu pomoć) iznosi za samca 350 kn (100% osnovice) u odnosu prema 315 kn (90% osnovice) u 1997., tj. 11,1% više. Ako je taj samac potpuno radno nesposobna osoba, tada pomoć iznosi 525 kn (150% osnovice) ili 66,7% više. Slično se može uočiti i na primjeru četveročlane obitelji (primjer: 1 odrasla osoba potpuno radno nesposobna, 1 odrasla osoba radno sposobna, 1 dijete do 7 godina, 1 dijete od 15 do 18 godina), čija pomoć za uzdržavanje iznosi 1.295 kn (370% osnovice), što je u odnosu prema bivšoj naknadi za socijalni minimum 37,0% više, jer je ta naknada bez obzira na osobne značajke članova obitelji iznosila 945 kn (270% osnovice).

Osobito je značajno povećanje doplatka za pomoć i njegu, pri čemu je doplatak u punom iznosu povećan sa 175 kn (50% osnovice) na 350 kn (100% osnovice) ili za 100%, a doplatak u smanjenom iznosu još i više, tj. sa 115,50 kn (33% osnovice) na 245 kn (70% osnovice) ili za 112,1%.

U tom smislu valja navesti da je temeljem novog Zakona o socijalnoj skrbi uvedeno novo pravo – osobna invalidnina, koja iznosi mjesečno 250% osnovice za izračunavanje pomoći (350 kn), tako da osobna invalidnina iznosi 875 kuna.

Korisnik pomoći za uzdržavanje može istodobno dobiti i druge oblike pomoći preko centra za socijalnu skrb, čime se povećava razina njegove socijalne sigurnosti.

Osim toga su korisnici socijalne skrbi, koju osigurava država, često korisnici i različitih socijalnih pomoći koje osiguravaju gradovi i općine u sklopu svojih socijalnih programa, odnosno proračunskih prihoda. U tom okviru pomoć dobiva i određeni broj osoba koje nisu korisnici državne socijalne skrbi, dakle širi krug osoba, jer to omogućuju uvjeti i mjerila za dobivanje pomoći koje autonomno utvrđuju jedinice lokalne samouprave. To su redovito povoljniji (blaži) uvjeti i mjerila od državnih, naročito s obzirom na cenzus prihoda korisnika, što omogućuje dodjelu socijalnih pomoći onim osobama koje nisu stekle pravo na materijalni oblik socijalne pomoći na teret države. Na taj se način osigurava veći stupanj socijalne sigurnosti za stanovništvo pojedinih općina i gradova. To je u skladu s načelom odgovornosti jedinica lokalne samouprave za socijalnu sigurnost građana na svom području, utvrđenu Zakonom o socijalnoj skrbi, prema kojem su spomenute jedinice obvezne osiguravati za potrebe socijalne skrbi u visini od najmanje 5% svojih prihoda.

Posredovanje jedinica lokalne samouprave u socijalnoj skrbi i na području šire socijalne sigurnosti ostvaruje se putem dodjele novčane pomoći određenim kategorijama (socijalno ugroženih) građana, potpora za novorođenčad, plaćanja kućne njege, plaćanja računa komunalnih i javnih poduzeća, subvencioniranja javnog prijevoza za određene kategorije socijalno ugroženih građana, osiguranja besplatnih ljetovanja za socijalno ugroženu djecu, sufinanciranja dječjih vrtića i prehrane u školi (topli obrok) za socijalno ugrožene učenike, dodjele paketa hrane socijalno ugroženim obiteljima, financiranja pučkih kuhinja, rješavanja stambenih problema tzv. socijalnim stanovima i drugo.

Također valja navesti da u zbrinjavanju socijalno ugroženog stanovništva na razne načine djelatno sudjeluju i drugi subjekti, kao što su vjerske zajednice (Hrvatski Caritas i dr.), Hrvatski Crveni križ, udruge, trgovačka društva i druge domaće i strane pravne i fizičke osobe.

BROJ KORISNIKA I POMOĆI U SOCIJALNOJ SKRBI

Procjenjuje se da je različite oblike socijalne skrbi iz državnih, lokalnih i humanitarnih izvora koristilo u 1998. godini oko 350.000 osoba. Unutar toga broja oko 130.000 osoba koristilo je različite materijalne oblike socijalne skrbi na teret države.

Prema godišnjim izvješćima centara za socijalnu skrb, koja se odnosi na stanje krajem godine 1998., broj korisnika i pomoći u socijalnoj skrbi u Republici Hrvatskoj naveden je u nastavku.

Socijalne pomoći

Pomoći za uzdržavanje dodijeljeno je ukupno 36.707, od čega samcima 19.870, a obiteljima 16.837. Većina ovih korisnika bili su ranije (krajem 1997.) korisnici bivše naknade za socijalni minimum, odnosno stalne ili privremene novčane pomoći koje je zamijenila pomoć za uzdržavanje.

Ukupan broj osoba obuhvaćenih s pomoći za uzdržavanje iznosi 72.160 budući da je, uz 19.870 samaca, 52.290 članova obitelji koje dobivaju ovu pomoć što čini ukupan broj obuhvaćenih osoba.

Taj je broj (72.160) nešto veći (za 4,5%) od ukupnog broja osoba koje su krajem 1997. bile korisnici naknade za socijalni minimum (53.852), stalne novčane pomoći (13.646) i privremene novčane pomoći (1.541), koje su ukupno obuhvaćale 69.039 osoba. Potonje je pomoći zamijenila pomoć za uzdržavanje.

Prema dobnoj strukturi od ukupno 72.160 osoba, 49.300 (68,3%) su odrasle osobe, a 22.860 (31,7%) su djeca do 18 godina.

Povećani iznos pomoći zbog specifičnih potreba i osobnih značajki primalo je 17.975 osoba koje su koristile pomoć za uzdržavanje. Tako je, npr., od 19.870 samaca njih 9.556 (48,1%) primalo povećani iznos pomoći (100% + 50% osnovice) zbog potpune radne nesposobnosti. Od, pak, 29.430 odraslih članova obitelji, povećani iznos pomoći (80% + 30% osnovice) je zbog potpune radne nesposobnosti primalo 4.697 (16,0%) osoba.

Povećani iznos pomoći za 25%, kao dijete samohranog roditelja, primalo je 3.496 djece.

Trudnica nakon 12 tjedana trudnoće i rodilja do 2 mjeseca nakon poroda, koje su primale povećani iznos pomoći za 50%, bilo je 226.

Struktura osoba prema radnom statusu pokazuje da je najveći broj korisnika pomoći za uzdržavanje nezaposlen – radno sposoban, odnosno pripada u skupinu “ostalih” koju pretežno čine radno nesposobne odrasle osobe i djeca. Spomenutu strukturu prikazuju sljedeći podaci:

Visok udjel nezaposlenih – radno sposobnih osoba među korisnicima pomoći za uzdržavanje jasno ukazuje na potrebu da problem socijalne sigurnosti ovih osoba valja, prije svega, rješavati mjerama i programima politike zapošljavanja.

U razdoblju siječanj – prosinac 1998. odobreno je ukupno 87.688 jednokratnih pomoći , od toga 87.172 u novcu, a svega 516 u naravi. Budući da su neki korisnici dobili ovu pomoć više puta, tom je pomoći obuhvaćeno 54.186 različitih korisnika (samaca i obitelji).

Broj korisnika doplatka za pomoć i njegu iznosio je 15.358; od toga je doplatak u punom iznosu (100% osnovice) primalo 10.298 korisnika, a doplatak u smanjenom iznosu (70% osnovice) 5.060 korisnika.

Pomoć i njega u kući osiguravala se za 409 korisnika.

Osobna invalidnina kao novo pravo u socijalnoj skrbi odobrena je u punom iznosu (250% osnovice) za 5.219 korisnika i u smanjenom iznosu (125% osnovice) za 563 korisnika, odnosno ukupno za 5.782 korisnika.

Osposobljavanje za samostalan život i rad odobreno je za 525 korisnika.

Pomoć u prehrani odobrena je za 634 korisnika.

U razdoblju siječanj – prosinac 1998. dodijeljeno je socijalno ugroženim osobama ukupno 1.621 pomoć za odjeću i obuću .

U istom je razdoblju odobreno 11.763 pomoći za podmirenje troškova ogrjeva , korisnicima pomoći za uzdržavanje, te 957 pomoći za podmiranje pogrebnih troškova osoba koje su bile korisnici pomoći za uzdržavanje (652) ili korisnici stalnog smještaja na osnovi rješenja centra za socijalnu skrb u domu socijalne skrbi ili udomiteljskoj obitelji (305).

Pomoć za osobne potrebe korisnika stalnog smještaja (džeparac) u domu socijalne skrbi (5.365) i u udomiteljskoj obitelji (2.303) dobivalo je ukupno 7.668 korisnika.

Naknada plaće roditelju teže hendikepiranog djeteta koji koristi dopust do 7. godine djetetova života (862 osobe), odnosno radi s polovicom punog radnog vremena (1.550 osoba), osigurana je, dakle, za ukupno 2.412 korisnika.

Centri za socijalnu skrb pružili su ukupno u 1998. godini 144.919 različitih usluga savjetovanja , te posredovali pomaganjem u prevladavanju posebnih teškoća u 52.706 slučajeva.

Prema podacima koje su prikupili centri za socijalnu skrb, krajem 1998. godine je 20.085 (samaca i obitelji) koristilo pomoć za podmirenje troškova stanovanja . Sredstva za ovu namjenu osiguravaju jedinice lokalne samouprave (općine, gradovi i Grad Zagreb). U 1998. je godini na pomoć za podmirenje troškova stanovanja utrošeno iz proračuna navedenih jedinica 17.138.079 kuna.

Skrb izvan obitelji

U udomiteljskim obiteljima su krajem 1998. godine bile smještene 3.622 osobe, od toga 2.113 djece i mladeži, te 1.509 odraslih i starijih.

Prema podacima 109 domova socijalne skrbi kojih je osnivač Republika Hrvatska, u tim je ustanovama bilo smješteno krajem 1998. godine ukupno 18.925 osoba, od toga 18.165 redovitih korisnika i 760 prognanika i izbjeglica. Od redovitih korisnika su 8.251 (45,4%) plaćali sami cijenu usluga u cijelosti, a 2.606 (14,3%) su plaćali cijenu djelomično sami, što znači da je cijenu usluga u cijelosti ili djelomično plaćalo ukupno 10.857 ili 59,7% redovitih korisnika. Na teret državnog proračuna (Ministarstvo rada i socijalne skrbi) u cijelosti je bilo smješteno 6.351 (35,0%) redovitih korisnika, a djelomično na teret državnog proračuna 2.606 (14,3%) korisnika ili ukupno 8.957 (49,3%) redovitih korisnika. Za 900 korisnika je cijenu usluga plaćao Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, te za 57 korisnika Bosna i Hercegovina.

Za prognanike i izbjeglice cijenu usluga plaćao je Republički fond “Kralj Zvonimir”.

Prema podacima centara za socijalnu skrb krajem 1998. godine bile su smještene 933 osobe u nedržavne domove socijalne skrbi , tj. u domove kojih je osnivač druga pravna ili fizička osoba, kao što je trgovačko društvo, vjerska zajednica – humanitarna organizacija (Caritas) i dr. Od toga je najviše osoba – 498 (53,4%) bilo smješteno u domove za starije i nemoćne.

U svezi s plaćanjem cijena usluga državnih domova socijalne skrbi valja naglasiti da su stvarni troškovi smještaja korisnika bili znatno veći od utvrđene cijene, koja je u prosjeku u domovina za starije i nemoćne iznosila oko 50% ekonomske cijene. To znači da država zapravo subvencionira, odnosno pokriva dio troškova i kod onih korisnika koji plaćaju cijenu usluga u cijelosti, odnosno da se iz državnog proračuna podmiruju u većoj ili manjoj mjeri troškovi smještaja svih korisnika domova socijalne skrbi. Takva politika cijena domova socijalne skrbi vođena je, prije svega, imajući na umu platežne mogućnosti korisnika, u prvom redu umirovljenika. Cijene usluga se, međutim, postupno povećavaju, s težnjom da se približe stvarnim troškovima. Pri tomu valja istaći da će država i dalje posredovati kod onih korisnika koji, pod propisanim uvjetima, tu cijenu, neće moći plaćati, tj. da će snositi troškove iznad platežnih mogućnosti tih korisnika.

ZAKLJUČNA NAPOMENA

Temeljem Zakona o socijalnoj skrbi, koji se primjenjuje od 1. siječnja 1998. godine, izvršena je, između ostaloga, i racionalizacija, odnosno pojednostavljenje postupka dodjele socijalnih pomoći koje osigurava država. U tom su sklopu neki oblici (prava) socijalne skrbi (naknada za socijalni minimum, stalna i privremena novčana pomoć) zamijenjeni prikladnijim rješenjem (pomoć za uzdržavanje). Time je istodobno osigurana i veća socijalna pravednost, budući da se kod dodjele pomoći za uzdržavanje, kao temeljnog materijalnog prava unutar socijalnih pomoći, na odgovarajući način vrednuju posebnosti samca i obitelji i osobne značajke svake osobe – korisnika, kao što su radna sposobnost, dob, samohranost i druge.

U 1998. godini je utrošeno za socijalnu skrb iz državnog proračuna i vlastitih prihoda Ministarstva rada i socijalne skrbi ukupno 1,4 mlrd. kuna, što je više za 21,4% nego u 1997. godini. Udjel ovih sredstava u bruto-domaćem prizvodu je povećan s 0,95% u 1997. godini na 1,05% u 1998. godini; unutar toga je udjel izdataka za pomoći i naknade u socijalnoj skrbi povećan s 0,35% na 0,38% bruto-domaćeg proizvoda. Osiguranje uvećanih sredstava, kao i odgovarajuća rješenja iz novoga Zakona o socijalnoj skrbi, omogućila su povećanje visine socijalnih pomoći te uvođenje nove vrlo značajne pomoći – osobne invalidnine. S obzirom na financijske mogućnosti državnog proračuna, te u odnosu prema drugim primanjima stanovništva, kao što su prosječna plaća, mirovina i naknada za nezaposlenu osobu, ne može se ustvrditi da je državna socijalna pomoć (pomoć za uzdržavanje) preniska. Međutim, problem je u međuodnosu visine pomoći za uzdržavanje i troškova života. Pozitivna je okolnost, pri tomu, mogućnost ostvarivanja, uz pomoć za uzdržavanje i drugih državnih pomoći, čime se u određenoj mjeri smanjuje spomenuta disproporcija. Osim toga, korisnici socijalne skrbi koju osigurava država, nerijetko ostvaruju i druge materijalne oblike socijalne skrbi iz lokalnih i humanitarnih izvora. Na taj se način osigurava veći stupanj socijalne sigurnosti za socijalno ugroženo stanovništvo, nego što to može učiniti sama država.

Summary

SOCIAL WELFARE IN CROATIA IN 1998

Živko Jurčević

The economic, social, political and other changes that have taken place in Croatia since 1990 have resulted in the necessity to pass a new law which would thoroughly regulate the field of social welfare in accordance with contemporary social legislation and the Croatian particularities.

This paper deals with the basic changes and conditions in the area of social welfare which took place in the first year of the implementation of the Law on Social Welfare. Apart from a concise review of basic changes in the social welfare system and the activities and measures at institutional and other levels, the focus is on the financing of the activities, the level of social assistance and the number of beneficiaries receiving social welfare assistance. For a detailed insight into the situation and into the changes in the social welfare system, numerous data are given in the corresponding tables.

Key words: social welfare, Law on Social Welfare, social assistance, beneficiaries.

PRILOG

Tablica 1.

Utrošena sredstva za socijalnu skrb u Republici Hrvatskoj (iz državnog proračuna i vlastitih prihoda ustanova socijalne skrbi – Ministarstva rada i socijalne skrbi)

- u kn

Tablica 2.

Ostvarena sredstva socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj (iz državnog proračuna i vlastitih prihoda ustanova socijalne skrbi – Ministarstva rada i socijalne skrbi)

- u kn

Tablica 3.

Utrošena sredstva (izdaci) za materijalne oblike (prava) socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj 1

- u kn

Tablica 4.

Visina pomoći u sustavu socijalne skrbi u 1998.

*Prema Odluci o osnovici za ostvarivanje prava po osnovi socijalne skrbi ( Narodne novine , br. 5/98.) ova osnovica iznosi 350 kuna, kao i u 1997. godini.

Tablica 5.

Povećanje visine socijalnih pomoći od 1. 1. 1998. u odnosu prema 1997. godini – na primjeru izračuna relevantnih pomoći

Osnovica za izračun prava je 350 kn u 1997. i 1998.

Tablica 6.

Broj korisnika i pomoći i usluga u sustavu socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj (materijalni oblici skrbi)

Tablica 7.

Domovi socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj, smješteni korisnici i zaposleni djelatnici (stanje krajem godine)

Tablica 8.

Broj korisnika u domovima socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj

- stanje 31. 12. 1998.

Tablica 9.

Broj djelatnika zaposlenih u socijalnoj skrbi Republike Hrvatske (stanje krajem godine)