ZAŠTITA VOJNIH I CIVILNIH INVALIDA RATA

OSNOVNI PRAVNI OKVIR SUSTAVA ZAŠTITE

Sustav zaštite ratnih vojnih invalida, mirnodopskih vojnih invalida, civilnih invalida rata u Republici Hrvatskoj, uređuju dva pravna akta i to:

1. Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, i

2. Zakon o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata.

Zakonom o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (NN, 94/2001., 122/2002.) propisana su prava kojima se osigurava posebna zaštita članova obitelji poginuloga, zatočenoga ili nestaloga hrvatskog branitelja, članova obitelji umrlih hrvatskih ratnih vojnih invalida iz Domovinskog rata, od I. do IV. skupine, hrvatskih ratnih vojnih invalida iz Domovinskog rata (HRVI), hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, te postupak za ostvarivanje tih prava.

Sustav zaštite vojnih i civilnih invalida II. svjetskog rata i poraća te civilnih invalida iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, uređen je Zakonom o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata, kojeg je Hrvatski sabor donio 5. lipnja 1992. godine, a objavljen je u Narodnim novinama, br. 33/1992., od 12. lipnja 1992. godine. Taj je Zakon stupio na snagu 1. srpnja 1992. godine, nekoliko je puta do sada mijenjan i dopunjavan. Zadnja novela Zakona donesena je u Hrvatskom saboru 12. lipnja 2003. godine i objavljena u Narodnim novinama, br. 103/2003., od 26. lipnja 2003. godine.

Do osamostaljivanja Republike Hrvatske u neovisnu, suverenu državu, invalidska i boračka zaštita bila je uređena s više saveznih i republičkih propisa. Stupanjem na snagu spomenutog Zakona prestali su važiti “ Zakon o preuzimanju Zakona o osnovnim pravima vojnih invalida i obitelji palih boraca, koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuje kao republički zakon (NN, br. 53/1991.)” i “ Zakon o preuzimanju saveznih Zakona iz oblasti boračke zaštite koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuje kao republički zakon (NN, br. 53/1991.)”.

Prema neslužbenim podacima, na dan 30. lipnja 1992. godine bilo je oko 20.000 ratnih, mirnodopskih i civilnih invalida rata koje je trebalo prevesti na odredbe novoga Zakona. Do sada je pod te odredbe prevedeno (donijeto konačnih rješenja) preko 90%. U postupku prevođenja 3,54% korisnika ostvarilo je veći postotak oštećenja organizma od ranije priznatoga, 23,01% ostvarilo je manji postotak, 70,09% zadržalo je isti postotak, a 3,36% izgubilo je ranije stečeno pravo.

U odnosu na ranija zakonska rješenja, novim je Zakonom sužen krug korisnika prava na kupališno i klimatsko liječenje. To pravo su zadržali samo teži invalidi (I. do IV. skupine), i to samo ako im je to liječenje potrebno u svezi s tjelesnim oštećenjem radi kojega su i ostvarili svojstvo invalida. Ovo je učinjeno zbog toga što ratni vojni invalidi, mirnodopski vojni invalidi i civilni invalidi rata, ukoliko im je potrebno rehabilitacijsko liječenje, to pravo ostvaruju u općem sustavu zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja.

Daljnje suženje prava odnosilo se na ostvarivanje prava na obiteljsku invalidninu. Po tom Zakonu više se ne može ostvariti pravo na obiteljsku invalidninu iza umrlih invalida VII., VI. i V. skupine, već pravo na obiteljsku invalidninu mogu ostvariti samo članovi obitelji umrlog invalida I. do IV. skupine, uz uvjet da je taj invalid za života koristio pravo na dodatak za njegu i pomoć druge osobe.

Rečenim Zakonom proširen je krug korisnika koji mogu ostvariti pravo na osnovi tjelesnog oštećenja, jer su u sustav uključeni pripadnici Hrvatske domovinske vojske iz II. svjetskog rata i civilni invalidi iz Domovinskog rata, te civilni invalidi iz II. svjetskog rata s tjelesnim oštećenjem sa 20-50% (ranije su pravo mogli ostvariti samo sa 60% i većim tjelesnim oštećenjem).

Izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata iz 2001. godine, propisano je da se prevođenje na odredbe toga Zakona više ne obavlja po službenoj dužnosti, već po zahtjevu stranke, uz uvjet da zahtjev bude podnijet do 30. lipnja 2002. godine.

Sustav zaštite vojnih i civilnih invalida rata koji je uređen istoimenim zakonom, a dijelom i drugim posebnim zakonima, u osnovi sadrži tri skupine prava.

Tablica 1.

Prava vojnih i civilnih invalida rata

Osim Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata (Narodne novine, br. 33/1992., 77/1992., 58/1993., 2/1994., 76/1994., 108/1995., 82/2001. i 103/2003.), postoje podzakonski i drugi provedbeni propisi kojima je uređen sustav zaštite žrtava i sudionika rata, i to:

1. Pravilnik o utvrđivanju postotka oštećenja organizma vojnih i civilnih invalida rata (NN, br. 29/2002. i 32/2002.) s Listom postotka koji je sastavni dio tog Pravilnika;

2. Pravilnik o medicinskim indikacijama za razvrstavanje vojnih i civilnih invalida rata, od I. do IV. grupe, prema stupnju potrebe za njegom i pomoći druge osobe (NN, br. 29/2002. i 32/2002.);

3. Pravilnik o oštećenjima organizma na osnovi kojih vojni i civilni invalidi rata imaju pravo na ortopedski dodatak i o razvrstavanju tih oštećenja u stupnjeve (NN, br. 29/2002. i 32/2002.);

4. Pravilnik o radu liječničkih povjerenstava u postupku za ostvarivanje prava po Zakonu o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata (NN, br. 29/2002. i 32/2002.);

5. Naredba o utvrđivanju mjesečnih svota osobne invalidnine, drugih mjesečnih novčanih primanja i osnovice za određivanje opskrbnine od 1. listopada 2001. godine (NN, br. 84/2001.);

6. Naredba o utvrđivanju svote cenzusa novčanih prihoda iz Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata (NN, br. 37/2001.).

Tablica 2.

Ostvarivanje prava na zakonsku zaštitu

Tablica 3.

Karakteristične skupine i kretanje broja korisnika

Osnovna značajka kretanja broja korisnika, po navedenim skupinama, jest smanjenje broja tih korisnika zbog njihove visoke životne dobi.

UNAPREĐENJE ZAŠTITE VOJNIH I CIVILNIH INVALIDA RATA

Zadnjim izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata (NN, br. 103/2003.) propisana su neka nova prava, te se na socijalno pravičniji način uređuje pravni položaj i zaštita vojnih i civilnih invalida rata, smanjene su razlike spram ukupnih invalidskih prava iz Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, poboljšao se njihov materijalni položaj, proširio se krug korisnika zaštite. Tim izmjenama i dopunama Zakona propisano je:

1. pravo na obiteljsku invalidninu roditeljima vojnog odnosno civilnog invalida rata I. – IV. skupine, pod uvjetom da je invalid za života koristio pravo na dodatak za njegu i pomoć druge osobe, te da niti jedan član uže obitelji ne koristi to pravo;

2. povećan je postotak u kojem se određuje iznos obiteljske invalidnine za članove obitelji iza poginulih civilnih osoba i osoba poginulih za vrijeme služenja redovnog vojnog roka sa 15% na 25% od mjesečnog iznosa osobne invalidnine invalida I. skupine;

3. pravo na opskrbninu i dodatak za pripomoć u kući za članove obitelji sudionika rata od prije 9. rujna 1943. do 15. svibnja 1945. godine koji su umrli poslije 15. svibnja 1945. godine (u pravilu se to odnosi na udovice, a iznimno i na djecu kod kojih je nesposobnost za privređivanje nastupila prije 15. godine života);

4. pravo na besplatne udžbenike za potrebe redovnog školovanja u osnovnim i srednjim školama djeci mirnodopskih vojnih i civilnih invalida rata, civilnim invalidima rata i mirnodopskim vojnim invalidima, ako im redovni mjesečni prihodi po članu kućanstva ne prelaze 1.995,60 kuna;

5. pravo na prednost pri upisu u obrazovne ustanove djeci poginulih, umrlih ili nestalih civilnih osoba i osoba poginulih za vrijeme služenja vojnog roka, djeci civilnim invalidima rata i djeci mirnodopskih vojnih i civilnih invalida rata 100% I. skupine;

6. pravo na poseban dodatak djeci osoba poginulih, umrlih ili nestalih, te djeci civilnim invalidima rata, za vrijeme redovnog školovanja u osnovnim i srednjim školama, ako im redovni mjesečni prihodi po članu kućanstva ne prelaze 1.995,60 kn te ako nisu korisnici opskrbnine;

7. pravo na stipendiju tijekom redovitog studiranja na visokim učilištima, djeci poginulih, umrlih ili nestalih civilnih osoba i osoba na služenju vojnog roka, djeci mirnodopskih vojnih i civilnih invalida rata, mirnodopskim vojnim i civilnim invalidima rata ako im redovni mjesečni prihodi po članu kućanstva ne prelaze 1.995,60 kuna;

8. pravo na prednost pri smještaju u učeničke odnosno studentske domove djeci iza poginulih ili umrlih civilnih osoba, djeci poginulih ili umrlih osoba za vrijeme služenja vojnog roka, djeci civilnim invalidima rata i djeci mirnodopskih vojnih i civilnih invalida rata I. skupine sa 100% oštećenja organizma, ako im redovni mjesečni prihod po članu kućanstva ne prelazi 1.995,60 kuna;

9. pravo na prednost pri zapošljavanju djeci iza poginulih, umrlih ili nestalih civilnih osoba i osoba za vrijeme služenja vojnog roka, mirnodopskim vojnim i civilnim invalidima rata, te bračnom drugu i roditeljima iza poginulih, umrlih ili nestalih civilnih osoba i osoba za vrijeme služenja vojnog roka;

10. pravo na jednokratno oslobađanje plaćanja naknade za prenamjenu poljoprivrednoga u građevinsko zemljište, vojnim i civilnim invalidima rata;

11. pravo na staž osiguranja u dvostrukom trajanju za vrijeme provedeno u zatočeništvu civilnim osobama koje su bile zaposlene i odvedene u zatočeništvo, a civilnim osobama koje nisu bile zaposlene, a odvedene su u zatočeništvo, pravo na poseban staž u jednostrukom trajanju (civilni invalidi rata);

12. pravo na pokriće troškova prijevoza i uobičajenih pogrebnih troškova za poginule civilne osobe u Domovinskom ratu, nakon ekshumacije i identifikacije;

13. pravo na profesionalnu rehabilitaciju mirnodopskom vojnom i civilnom invalidu rata i pravo na novčanu pomoć za vrijeme profesionalne rehabilitacije ako, s obzirom na preostalu radnu sposobnost i godine života, izobrazbu i druge okolnosti, ispunjava uvjete za uspješnu rehabilitaciju.

Na ovaj je način učinjen velik korak k ujednačavanju prava što ih propisuje Zakon o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata i Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata. To ujednačavanje nastavit će se i dalje, jer je u Nacionalnoj strategiji jedinstvene politike za osobe s invaliditetom od 2002. do 2006. godine to utvrđeno.

Imajući na umu svu složenost problematike koja je vezana za svekoliko stradavanje u ratovima na ovim prostorima, mišljenja sam da bi trebalo na jednom mjestu, u posebnom tijelu državne uprave, voditi brigu o svim stradalnicima ratova. To bi tijelo trebalo istraživati i proučavati potrebe i načine unapređivanja invalidsko-boračke zaštite, voditi skrb o tim korisnicima, te s tim u vezi raditi na izradi i donošenju jedinstvene zakonske regulative. Na taj bi se način na jednom mjestu vodila dokumentacija o svim korisnicima obuhvaćenih zakonom, odnosno na jednom bi se mjestu prikupljala i čuvala cjelovita dokumentacija, te bi jednim zakonom mogla biti regulirana ta problematika.

Priredio: Marijan Pokrajčić