Izvorni znanstveni članak
Iz hrvatske filozofske baštine 18. stoljeća: Disertacija Josipa Zanchija
Ljerka Schiffler
; Institut za filozofiju, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Značajke prirodnofilozofskog i znanstvenog opusa Josipa Zanchija (1710–1786), isusovca i profesora filozofije i teologije, retorike i matematike, u Grazu i Beču, utvrdila je i analizirala (ne baš obilato niti iscrpno i cjelovito) domaća i strana historiografija. Odnosi se to ponajprije na njegova djela iz područja fizike, filozofije, logike i metafizike.
U središtu ovog razmatranja Zanchijeva je metafizička filozofska rasprava Disertacija o uzajamnom odnosu ljudskog duha i tijela (Dissertatio de mutuo commercio inter mentem humanam et corpus, Viennae, 1748). Sadržajno-tematski i problemski ona čini jednu od značajnih sastavnica europske filozofije prosvjetiteljstva koja doživljava u svoje i kasnija razdoblja iznimnu recepciju. Sudbina te recepcije očituje se u različitim stajalištima, tendencijama, pa i polarizacijama mišljenja (empirizam, racionalizam, deterministički mehanicizam, okazionalizam, harmonizam), kojima se pridružuje i Zanchijeva rasprava, kao i kasnija Boškovićeva O duši i Bogu. Zamjetnom filozofskom kulturom, poznavanjem starijih i novijih ideja, analizira on brojna pitanja i probleme: naravi i značenja duha i materije, tvornosti, odnosa psihičkog i fizičkog ustroja čovjeka i prirode, funkcioniranja osjetilnog i razumskog, slobodne volje i nužnosti, ljudske spoznaje, ali i osvrte na rezultate novih otkrića u znanosti (fizika, matematika, medicina) i u filozofskim teorijama (Descartes, Leibniz, Wolff, Newton, Malebranche i dr.). Disertacija je ogledalo njegova nastojanja za prevladavanjem i odbacivanjem kartezijanskog dualizma, podvojenosti mentalnog i tjelesnog automatizma, dviju međusobno nezavisnih supstancija i teorije prestabilirane harmonije, te ukazivanje na proturječja, nedosljednosti i neodrživosti spomenutih teorija. Zanchijevo obrazlaganje i dokazivanje uzajamnosti psihofizičkog djelovanja nije lišeno duga spram tradicionalnih rješenja, ali nije ni zatvoreno prodoru novih ideja i hipoteza. Uvjeren u ograničenost i nesavršenost ljudske spoznaje, spomenuti odnos Zanchi vidi kao jedno od otvorenih pitanja mišljenja njegova vremena, ali ono se produžuje u filozofijskom diskursu današnjeg vremena, ostajući tako jednim od priloga svagda aktualnoj povijesti mišljenja.
Ključne riječi
Hrčak ID:
67713
URI
Datum izdavanja:
4.12.2006.
Posjeta: 1.053 *