hrcak mascot   Srce   HID

Izvorni znanstveni članak

Utjecaj formiranja novozavjetnog kanona na kredo sola Scriptura

Ervin Budiselić ; Biblijski institut, Zagreb

Puni tekst: hrvatski, pdf (141 KB) str. 37-58 preuzimanja: 372* citiraj
APA 6th Edition
Budiselić, E. (2011). Utjecaj formiranja novozavjetnog kanona na kredo sola Scriptura. Kairos, 5 (1), 37-58. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/68349
MLA 8th Edition
Budiselić, Ervin. "Utjecaj formiranja novozavjetnog kanona na kredo sola Scriptura." Kairos, vol. 5, br. 1, 2011, str. 37-58. https://hrcak.srce.hr/68349. Citirano 17.09.2019.
Chicago 17th Edition
Budiselić, Ervin. "Utjecaj formiranja novozavjetnog kanona na kredo sola Scriptura." Kairos 5, br. 1 (2011): 37-58. https://hrcak.srce.hr/68349
Harvard
Budiselić, E. (2011). 'Utjecaj formiranja novozavjetnog kanona na kredo sola Scriptura', Kairos, 5(1), str. 37-58. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/68349 (Datum pristupa: 17.09.2019.)
Vancouver
Budiselić E. Utjecaj formiranja novozavjetnog kanona na kredo sola Scriptura. Kairos [Internet]. 2011 [pristupljeno 17.09.2019.];5(1):37-58. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/68349
IEEE
E. Budiselić, "Utjecaj formiranja novozavjetnog kanona na kredo sola Scriptura", Kairos, vol.5, br. 1, str. 37-58, 2011. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/68349. [Citirano: 17.09.2019.]

Sažetak
Ovaj članak analizira povijesni i teološki utjecaj koji nekoliko stoljeća dug proces formiranja novozavjetnog kanona ima na kredo sola Scriptura. Kao rezultat toga, autor potvrđuje valjanost sola Scriptura u nekim aspektima dok u drugim aspektima smatra da sola Scriptura mora biti revidirana i promijenjena. Povijesno gledajući, sola Scriptura uzima 66 biblijskih knjiga kao konačni autoritet za vjerovanje i život Crkve. Budući da se naziv kanon – što je zatvorena lista knjiga kojoj se ništa ne može dodati i ništa od nje
oduzeti – ne koristi za novozavjetne spise sve do vremena Atanazija (367. g) i budući da se naziv Pismo u prva četiri stoljeća koristio i za druge spise, a ne samo za današnjih dvadeset sedam knjiga Novog zavjeta, nemoguće je tvrditi da sola Scriptura predstavlja izvorno učenje rane Crkve. Ako protestantizam nastavi tvrditi da sola Scriptura predstavlja izvorno učenje rane Crkve, onda se poradi povijesne točnosti i drugi dokumenti osim dvadeset sedam novozavjetnih dokumenata moraju uzeti kao autoritativna Pisma ili
se ne može govoriti o kanonu Novog zavjeta (niti o sola Scripturi) sve do vremena Atanazija. Teološki gledano, autor smatra da kanon Novog zavjeta nije bio konačni autoritet za vjeru i život rane Crkve. Umjesto toga, konačni autoritet za ranu Crkvu nalazio se u poruci Evanđelja koja je prvotno naviještena od strane Isusa, a kasnije je navješćivana po Crkvi u usmenom i, u konačnici, u pisanom obliku. Današnji dokumenti Novog zavjeta bili su prepoznati kao autoritativni zato što svjedoče o Isusovu događaju i sadrže pisani zapis Evanđelja koje je naviješteno od strane Isusa i apostola, a ne
zato što su nadahnuti od Boga. Također, o raspravi o kanonu umjesto usmjeravanja na točno određivanje značenja pojmova kao što su Pismo i kanon, autor predlaže da se usmjerimo na pitanje koliko i u kojoj mjeri su novozavjetni dokumenti bili korišteni, to jest, da se prepozna razlika tri kategorije dokumenata (koja ovisi o tome koliko su često bili navođeni) i tri razdoblja u kojima su ti dokumenti bili navođeni (prvo, drugo i treće stoljeće).

Hrčak ID: 68349

URI
https://hrcak.srce.hr/68349

Posjeta: 1.055 *