Izvorni znanstveni članak
Erazmo i Hrvati XV. i XVI. stoljeća
Bratislav Lučin
; Voditelj Marulianuma, Književni krug Split, Split, Hrvatska
Sažetak
U ovom radu daje se pregled Erazmovih veza s humanističkim piscima, teolozima i diplomatima koji rođenjem ili podrijetlom potječu iz Hrvatske i prikazuje se recepcija Erazmovih djela u hrvatskih auktora 15. i 16. st.
Svakako, najzanimijiviji su podatci o izravnim, osobnim vezama Erazma s hrvatskim humanistima. Iz sačuvane korespondencije zna se da se Erazmo dopisivao s Jakovom Baničevićem s otoka Korčule (Jacobus Bannisius, 1466-1532), Stjepanom Brodarićem iz Slavonije (Stephanus Brodericus, 1490-1539) i Franjom Trankvilom Andreisom iz Trogira (Tranquillus Andronicus Parthenius, 1490-1571). Spomen zaslužuje i nepotvrđena epistolarna veza s Antunom Vrančićem iz Šibenika (Antonius Verantius, 1504-1573).
U Erazmovim pismima i djelima spominju se i druga imena koja ulaze u obzor ove teme: Ivan Česmički (Ianus Pannonius, 1434-1472), Juraj Dragišić (Georgius Benignus de Salviatis, 1445-1520), Franjo Niger (Pescennius Franciscus Niger Venetus Liburnus, 1452-1523), Matej Fortunat (Matthaeus Fortunatus, poslije 1480-1528), Giulio Camillo il Delminio (oko 1480-1544), Petar Pavao Vergerije mladi (Petrus Paulus Vergerius, 1498-1565). Za neke od njih Erazmo je znao samo po čuvenju i po njihovim spisima, a s nekima je bio i u osobnom dodiru. Iako Erazmo ne spominje dubrovačkog dominikanca Ivana Stojkovića (Ioannes de Ragusio, oko 1390-1443), poznato je da se služio njegovim grčkim rukopisima pri radu na Novom zavjetu.
Osobito je zanimijiva, a gotovo posve neproučena, recepcija Erazmova djela u hrvatskoj književnosti 16. stoljeća. Djela glasovitoga humanista poznavali su, uz već spomenute, i oni njegovi suvremenici koji s njim — koliko znamo — nisu bili u izravnom kontaktu: Marko Marulić (Marcus Marulus, 1450-1524), Vinko Pribojević (Vincentius Priboevius, 2. pol. 15. st. oko 1530), Damjan Beneša (Damianus Benessa, 1477-1539), Nikola Petrović (Nicolaus Petreius, 1486-1568). Sredini i drugoj polovici 16. st. pripadaju Matija Vlačić Ilirik (Matthias Flacius Illyricus, 1520-1575), Ivanuš Pergošić (? — 1592) i Antun Vramec (1538-1588). Njihov odnos prema Erazmovu djelu kreće se u rasponu od nesputanih izraza divljenja (Marko Marulić), preko pozivanja na Erazmov auktoritet (Vinko Pribojević) do oštre kritike (Nikola Petrović). Osim pukih kroničarskih zabilješki, citiranja Erazmovih spisa, izražavanja osobnih vrijednosnih stavova, oblici recepije obuhvaćaju filološku polemiku i nadopunu (Matija Vlačić) te antologiziranje i tiskanje Erazmovih djela (Ivanuš Pergošić). Ovamo pripadaju i, nažalost rijetki, podatci o optjecaju Erazmovih knjiga u hrvatskoj kulturnoj sredini.
Iako je dokumentacija o ovoj temi uglavnom fragmentarna, ipak svjedoči o živom interesu hrvatskih humanista za opus velikog Erazma, a i o tome da su neki od njih zahvaljujući svojem znanju i sposobnostima stupili u povlašten krug njegovih korespondenata i prijatelja.
Ključne riječi
Hrčak ID:
68472
URI
Datum izdavanja:
6.12.2004.
Posjeta: 2.161 *