Izvorni znanstveni članak

Akutni učinci treninga dubinskih skokova na izvedbu vertikalnog skoka kod sveučilišnih nogometašica

Jennifer L. Stieg ; Human Performance Laboratory, Center for Sport Performance, Department of Kinesiology, California State University, Fullerton, USA
Kimberly J. Faulkinbury ; Human Performance Laboratory, Center for Sport Performance, Department of Kinesiology, California State University, Fullerton, USA
Tai T. Tran ; Human Performance Laboratory, Center for Sport Performance, Department of Kinesiology, California State University, Fullerton, USA
Lee E. Brown orcid.org/0000-0001-6269-4616 ; Human Performance Laboratory, Center for Sport Performance, Department of Kinesiology, California State University, Fullerton, USA
Jared W. Coburn ; Human Performance Laboratory, Center for Sport Performance, Department of Kinesiology, California State University, Fullerton, USA
Daniel A. Judelson ; Human Performance Laboratory, Center for Sport Performance, Department of Kinesiology, California State University, Fullerton, USA

Sažetak

Dokazano je da postaktivacijska potencijacija (PAP) poboljšava akutnu eksplozivnu izvedbu. Dubinski skokovi mogu izazvati PAP koja može rezultirati poboljšanjem izvedbe vertikalnih skokova. Cilj je ovoga istraživanja bio usporediti učinke izvedbe različitih volumena dubinskih skokova s odrazom koji su se koristili kao sadržaj zagrijavanja za vertikalno skakanje. Sedamnaest sveučilišnih nogometašica (dobi 18,94±0,74 godina, tjelesne visine: 169,35±5,25 cm, tjelesne mase: 66,07±6,42 kg) dobrovoljno je sudjelovalo u istraživanju koje je uključivalo 5 testiranja s najkraćim razdobljem odmora između različitih volumena od 48 sati. Svaka ispitanica zagrijala se na bicikl ergometru, izvela tri skoka s pripremom prije provedbe testiranja te nakon toga 0, 3, 6, 9 ili 12 dubinskih skokova s odrazom nasumičnim redoslijedom. Visina sanduka s kojega se izvodio saskok bio je podešen na visinu lateralnoga femoralnoga kondila za svaku ispitanicu. Ispitanice su se nakon izvedbe dubinskih skokova odmorile 10 minuta te su nakon odmora ponovno izvodile tri skoka s pripremom. Zavisne varijable bile su visina vertikalnoga skoka (VJ) i relativna sila reakcije podloge (rGRF) izmjerena pomoću tenziometrijske platforme. Analizom varijance nije utvrđena statistički značajna razlika pri izvedbi različitih volumena dubinskih skokova, ali je utvrđena statistički značajna razlika u prosječnoj visini skoka pri čemu je rezultat u inicijalnom testiranju (41,02±4,50 cm) bio veći od rezultata zabilježenoga u finalnom testiranju (40,42±4,30 cm). Nije utvrđena značajna razlika u relativnoj sili reakcije podloge (pre-24,07±2,48 N/kg; post-23,73±2,60 N/kg). Dobiveni rezultati sugeriraju da volumen predopterećenja, visina sanduka i/ili vrijeme oporavka koje se koristilo u ovom istraživanju nije bilo dovoljno da bi se izazvala PAP te zbog toga ne samo da nije zabilježeno povećanje visine skoka, već je navedeni protokol predopterećenja rezultirao smanjenjem visine vertikalnoga skoka. Zbog toga se predlaže da sveučilišne nogometašice za zagrijavanje ne koriste dubinske skokove s odrazom u visini svojih koljena u ovom volumenu i vremenu oporavka kao vježbu predopterećenja za povećanje izvedbe vertikalnih skokova.

Ključne riječi

postaktivacijska potencijacija; sila; zagrijavanje

Hrčak ID:

69599

URI

https://hrcak.srce.hr/69599

Datum izdavanja:

27.6.2011.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 3.288 *