Skoči na glavni sadržaj

Prethodno priopćenje

Model za vrednovanje hidroloških značajki šume

Špela Planinšek ; Slovenian Forestry Institute, Večna pot 2, SI-1000 Ljubljana, Slovenia
Andreja Ferreira ; Slovenian Forestry Institute, Večna pot 2, SI-1000 Ljubljana, Slovenia
Anže Japelj ; Slovenian Forestry Institute, Večna pot 2, SI-1000 Ljubljana, Slovenia


Puni tekst: engleski pdf 608 Kb

str. 257-266

preuzimanja: 464

citiraj


Sažetak

Svojim nadzemnim i podzemnim dijelom šume reguliraju otje­canje i prodiranje površinske vode te ujedno štite tlo od vodene erozije (Chang, 2006). Oba su utjecaja šume u okviru tog istraživanja zbog tijesne veze između njih i usporedivih šumsko-privrednih mjera za njihovo jačanje udružena pod pojmom hidrološka uloga šume. U članku je predstavljen model za procjenu hidrološke uloge šume. Međutim, rezultati predstavljaju osnovu za izbor odgovarajućih šumsko-uzgojnih mjera za jačanje spomenute uloge.
Model je ispitan na primjeru slivnog područja Draga, koje se nalazi na SZ alpskom djelu Slovenije. Područje obuhvaća 1.786 hektara na nadmorskim visinama između 600 i 2060 m. Tipovi tla vrlo su heterogeni, od kamenjaka doplodnih smeđih tala (IGLG, 1967). Šuma pokriva 83 % površine, ostatak su planinski travnjaci i kamenita zemljišta obrasla vrijeskom (MKGP, 2005). Vrlo je dinamičan reljef, nagibi na polovini obrađivanog područja premašuju 30°. Visoke količine oborina (1950–2600 mm godišnje) pokazuju stalnu opas­nost od bujica, a time na iznimnu važnost hidrološke uloge šuma. Veći je dio područja isprepleten klancima planinskih potoka, grebenima, stijenama, ule­gnućima zemlje i plazovima. U dolini zbog povijesnih razmjera prevladava posađena smreka (Picea abies) (L.) Karst.) i prirodno prisutna bukva (Fagussylvatica) (L.). Smjesu sastojine čine jele, gorski javor, veliki jasen, gorski bri­jest i zelena joha (ZGS, 1999).
Hidrološku ulogu šume ocijenili smo matričnim modelom koji se zasniva na metodologiji Wullschlegerja (1982). Model uključuje vanjske , ekološke, i unutarnje sastojinske čimbenike (tablica 1). Ekološki čimbenici određuju po­trebe za hidrološkom ulogom, a sastojinski adekvatnost šume da je osigurava. Podaci su obrađeni u programu Idrisi (Idrisi, 2006). Podatkovni slojevi bili su rasterski, veličinom ćelije od 12,5 x 12,5 metra. Kod ekoloških čimbenika ocjenjivali smo nagib i tipove tla s obzirom na njihovu erodibilnost i propus­nost za vodu. Naklon ima velik utjecaj na otjecanje površinske, a posredno i podzemne vode. U kombinaciji s nagibima tipovi tala s obzirom na njihovu erodibilnost i propusnost vode omogućuju procjenu vjerojatnosti pojave kliza­nja. Među unutarnje, sastojinske čimbenike svrstali smo sastojinsku strukturu, sklop (gustoću sastojine) i prirodnost sastava drveća u šumama. Frehner et al. (2005) utvrđuju kako je za obavljanje hidrološke uloge šume najpogodnija raznodobna struktura drveća na maloj površini s visokim stupnjem zastiranja i ravnomjernom razdiobom razvojnih faza. Twery in Hornbeck (2001), dakle, preporučuju da u slivnom području i u obalnom pojasu gustoća gornjeg sloja krošanja bude iznad 70 %, predstavljajući tako tijesan, ali normalan zaklju­čak. Poželjan je što viši stupanj prirodnosti šuma, jer prirodna je struktura šuma prilagođena lokalnim ekološkim čimbenicima, što je itekako bitno pri osiguravanju ekološke uloge šume.
Vanjski, ekološki, i unutarnji, sastojinski, čimbenici rangirani na osnovi te­meljitog pregleda domaće i strane literature te stručnih mišljenja pedologa ifitocenologa Šumarskog instituta Slovenije (Gozdarskega inštituta Slovenije) i šumsko-privrednih planera Zavoda za šume Slovenije (Zavoda za gozdove Slovenije) u 3 razreda (tablica 1).
U sredini GIS najprije smo prekrili vanjske – ekološke čimbenike (nagib, tip tla) i dobili poligone s kombinacijom obaju rangova (tablica 2). Kod unutarnjih – sastojinskih čimbenika (sastojinska struktura, sastojinski zaključak i prirod­nost) izvor podataka bio je samo jedan, naime sastojinska karta Zavoda za šume Slovenije, zbog toga nije bilo potrebno prethodno prekrivanje podatko­vnih slojeva. U skladu s tablicom 1, svakom smo poligonu odnosno sastojini pripisali rangove za sva tri znaka koje smo dalje spojili u tri skupine (tablica 3).
Karta potreba za hidrološkom ulogom šume (slika1) rezultat je spoja vanj­skih – ekoloških čimbenika. U privrednoj šumi većina površina pokazuje male ili umjerene potrebe za hidrološkom ulogom šume. Stanje je znatno nepovolj­nije u zaštitnoj šumi, gdje su čak na 70 % površina izražene velike potrebe za hidrološkom ulogom šume. Udruženjem unutarnjih – sastojinskih čimbenika (sastojinske strukture, zaključka i prirodnost šuma) dobili smo kartu priklad­nosti šume za osiguravanje hidrološke uloge (slika 2). Više od polovine šuma u objema je kategorijama odgovarajuće strukturirano i pokazuju veliku pri­kladnost za osiguravanje hidrološke uloge, 28 % površina u privrednoj i 43 % u zaštitnoj šumi ima umjerene prikladnosti, međutim, manji dio ima male pri­kladnosti za osiguravanje hidrološke uloge šume. U zadnjem smo koraku spo­jili kartu potreba za hidrološkom ulogom šume i kartu prikladnosti šume za osiguravanje hidrološke uloge šume i dobili konačnu – sinteznu kartu (slika 3). Rezultati su pokazali problematično stanje u zaštitnim šumama, budući da je samo na punoj petini površina stanje pogodno, 46 % površina pokazuje prihvatljivo, a gotovo trećina površina nepovoljno stanje, što znači da pri­kladnost šume nije proporcionalna potrebama za hidrološkom ulogom šume.
Budući da ne možemo utjecati na vanjske – ekološke čimbenike, moramo se što više koncentrirati na osiguravanje povoljnog stanja unutarnjih – sasto­jinskih čimbenika. Za tu je svrhu izrađen plan provedbe šumsko-privrednih i šumsko-uzgojnih mjera (Fajon, 2007). Model za ocjenjivanje hidrološke uloge šume predstavlja kvalitetnu osnovu za planiranje šumsko-uzgojnih mjera, s kojima možemo u skladu s potrebama održavati ili poboljšati priklad­nost šume za osiguravanje hidrološke njezine uloge. Kritične površine moraju kod planiranja mjera imati prednost. Svaka je prostorna jedinica opremljena s pet vrsta podataka, koji omogućuju potpunu analizu čimbenika koji utiču na potrebe i prikladnost šume za ostvarivanje hidrološke uloge te opredjeljenje potrebnih mjera za poboljšanje stanja.

Ključne riječi

alpski sliv; hidrološka uloga; model vrednovanja; ocjenjivanje prikladnosti; šuma; višekori­sničko šumarstvo

Hrčak ID:

71631

URI

https://hrcak.srce.hr/71631

Datum izdavanja:

30.6.2011.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.205 *