Izvorni znanstveni članak

Prepoznavanje glazbe i ljepote jezičnom igrom

Yako Masato ; Department of Acoustic Design, Faculty of Design, Kyusku University, Fukuoka, Japan

Sažetak

Ono što je najteže u svakoj raspravi o glazbi jest to da se ne može objektivno utvrditi je li određena glazba predmet ljepote. S druge strane, znamo da u svijetu postoje kulturna područja koja ne poznaju pojam ljepote povezan s glazbom. U ovome članku autor, uvodeći Wittgensteinovu ideju "jezične igre", predlaže teorijski model za prepoznavanje različitih vrsta glazbe, od onih u kulturnim područjima u kojima se smatra da ljepota u glazbi postoji do onih gdje se smatra da ne postoji. Prema Wittgensteinu, ono što podupire osobni osjećaj i iskustvo nije unutarnjost iskustva nego ponašanje koje ih tvori. Wittgenstein je to ponašanje nazvao "jezičnom igro". Stoga, glazbenu ljepotu čije iskustvo nije moguće posvjedočiti valja opisati kao oblik jezične igre. U tu se svrhu utvrđuju četiri vrste glazbenih igara, tj. "igra potvrđujuće geste", "igra nastavljanja i ponavljanja zvuka", "igra estetičke crne kutije" i "igra promjene". Tako se može prepoznati svaki glazbeni čin od primitivnog do vrlo razvijenog stupnja kao jedna od tih četiriju igara u svjetlu međusobno cirkulirajućeg procesa. U tom se procesu glazbena ljepota, koju inače nije moguće posvjedočiti, može uspješno locirati i vizualizirati. Svatko tko se bavi glazbom igra jednu od jezičnih igara, što ima za posljedicu pojavu ili nestanak ljepote. U slučaju opisivanja glazbene ljepote uporabom ovoga procesa može se izbjeći ona tautologija u definiranju ljepote kakva se javlja u zapadnim tekstovima o estetici glazbe. Tako je riješen problem shvaćanja glazbe kao ljepote i otvaraju se vrata za prepoznavanje glazbene ljepote kao djelatnog učinka stvorenog ovim jezičnim igrama.

Ključne riječi

Hrčak ID:

71860

URI

https://hrcak.srce.hr/71860

Datum izdavanja:

26.2.2007.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.471 *