Izvorni znanstveni članak
Umjetnost i pojam ljepote u hrvatskoj neoskolastici. 5. Josip Stadler - prvi hrvatskim jezikom eksplicite kao cjelina izveden i tiskom objavljen (neoskolastički) filozofijski sustav
Zlatko Posavac
; Institut za filozofiju, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Nakon za hrvatsku neoskolastiku anticipativnih rasprava Antuna Kržana 1874. i Ante Petrića 1875. te nakon Bauerovih prvih visokoškolskih filozofijskih priručnika, tiskom objavljenih na hrvatskom jeziku 1892. i 1894, definitivno i cjelovito artikuliranu neoskolastičku poziciju prezentirao je Josip Stadler svojim djelom Filozofija koja se u šest knjiga pojavljuje od 1904. do 1915. godine: I. Dijalektika (= logika prvi dio) 1904, II. Kritika ili noetika (= logika drugi dio) 1905, III. Opća metafizika ili ontologija 1907, IV. Kosmologija 1909, V. Psihologija 1910. i VI. Naravno bogoslovlje 1915. Po svom karakteru riječ je o filozofiji koja nastoji korektno slijediti neotomističke intencije Katoličke crkve, ali u hrvatskoj kulturi Stadlerov opus ima još dodatno značenje i važnost zauzimajući posebno mjesto. Stadlerova je, naime, Filozofija (Sarajevo I–VI) prvi hrvatskim jezikom eksplicite kao cjelina izveden i tiskom objavljen (neoskolastički) filozofijski sistem. Iako estetika nije obraćena kao posebna disciplina u samostalnoj knjizi, njenu tematiku Stadler izričito naznačuje kao probleme filozofije umjetnosti.
Josip Stadler je svoje prvo (mladenačko, ne posve izvorno) filozofijsko djelo publicirao već 1871. godine pod naslovom Logika (prije Kržana i Bauera), da bi zatim na obnovljenom zagrebačkom sveučilištu 1874. u okviru Bogoslovnog fakulteta započeo karijeru predavača filozofije i teologije, koja se prekida njegovim imenovanjem za nadbiskupa vrhbosanskog 1881. godine, pa Filozofiju kao životno djelo uspijeva objaviti (a ni to ne u potpunosti) tek početkom 20. stoljeća. Takav je splet datuma i okolnosti, uz neke druge momente, razlog da podjednako kako historiografsko tako i filozofijsko razumijevanje Stadlerova opusa iznimno postulira povezano poznavanje nekih bitnih aspekata njegove biografije i nekih važnih događaja hrvatske kulturne, političke te (katoličke) crkvene povijesti što ih sa sobom nosi vrijeme njegovog života. U tom smislu i za Stadlerovu filozofiju kao cjelinu i za njegova estetička poimanja treba dodatno interpretativno uzeti u obzir neke tekstove (govore, poslanice, pisma etc.) koji nisu izrazito teorijski, nu bitno doprinose uvidu zaokruživanja cjeline Stadlerovih filozofijskih nazora. Nadalje, važno je upozoriti na to da unatoč standardnoj formi Stadlerovih knjiga srodnih visokoškolskim priručnicima, njegovo djelo nije naprosto (neo)skolastički kompendij, nego nakanom, u okvirima zadanih smjernica, kao filozofijski sustav nastoji oko uspostave traženja istine i oblikovanja za čovjeka vjere mogućeg prihvatljivog (potrebnog!) nazora o svijetu i životu. Iz osobne biografije nakon raznolikih životnih iskustava (uključujući razočaranjâ i neuspjehe) zajedno s relacijama spram hrvatske i europske povijesne zbilje u Stadlerovim svjetonazornim preokupacijama dadu se razabrati crte koje se mogu identificirati kao consolatio (philosophiae). Premda Stadlerovi estetički pogledi nisu »ekscentrični« i odlučnije posebni, oni, kao i Stadlerova filozofija u cjelini, traže naglašeniju historiografsko-interpretativnu pažnju pristupa i prikaza u sklopu hrvatske neoskolastičke filozofijske struje. Tu zadaću treba obaviti nastavkom izlaganja.
Ključne riječi
Hrčak ID:
72241
URI
Datum izdavanja:
3.12.2001.
Posjeta: 1.048 *