Izvorni znanstveni članak
Spašavanje na moru i zaštita morskog okoliša
Ivan Grabovac
; Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu, Split, Hrvatska
Sažetak
Na moru oduvijek vlada solidarnost glede spašavanja ljudi i imovine. Donesene su dvije međunarodne konvencije o spašavanju na moru. Međunarodna konvencija za izjednačenje nekih pravila o pomoći i spašavanju na moru, Bruxelles, 1910. godine (revidirana Protokolom iz 1967.) i Međunarodna konvencija o spašavanju, London, 1989. godine, koju je Republika Hrvatska ratificirala. Konvencija iz 1989. u svojim odredbama značajnu pozornost posvećuje i zaštiti i očuvanju morskog okoliša. Osobite su važnosti, kao novost, odredbe čl. 14. o tzv. posebnoj naknadi. U tim se odredbama kumulativno zahtijeva ispunjenje dvaju uvjeta da bi se pristupilo odmjeravanju posebne naknade. Spašavatelj mora spašavati brod koji je sam ili svojim teretom prijetio štetom za okoliš. Zatim nije uspio u spašavanju jer nije spasio imovinu koja bi mu bila osnovica za utvrđivanje nagrade prema tradicionalnim mjerilima («no cure – no pay»), a ta bi nagrada bila barem u visini posebne naknade. A posebna naknada, koja se može tražiti samo od vlasnika broda u opasnosti, bit će u visini troškova koje je imao spašavatelj. U Konvenciji se određuju troškovi spašavanja. Ako je pak spašavatelj djelima spašavanja stvarno spriječio ili umanjio štetu za morski okoliš, posebna naknada koju vlasnik mora platiti spašavatelju za priznate troškove može se povisiti čak do 100% troškova koje je spašavatelj imao i koji se priznaju. I Pomorski zakonik Republike Hrvatske (2004.), po uzoru na Konvenciju iz 1989. godine, sadrži odredbe o zaštiti i očuvanju morskog okoliša u operaciji spašavanja te poglavito one o posebnoj naknadi (usp. čl. 761. toč. 4., 770. st. 3., 772., 774. st.2. toč. 2., 775., 784., 785.).
Ključne riječi
spašavanje na moru; zaštita i očuvanje morskog okoliša; Konvencija o spašavanju 1989.; Pomorski zakonik RH; posebna naknada
Hrčak ID:
72681
URI
Datum izdavanja:
16.9.2011.
Posjeta: 3.098 *