Izvorni znanstveni članak
Željko Mardešić: svjedok zaboravljenog dijaloga Svjedočanstvo dijaloga vjernika i nevjernika s ocjenom današnjega stanja dijaloga
Tonči Matulić
Sažetak
Članak je dorađena i proširena verzija izlaganja održanog na znanstvenom simpoziju »Duh i misao Željka Mardešića: metamorfoze svetoga u suvremenom svijetu«, održanom u Zagrebu 17. lipnja 2011., o petoj obljetnici smrti Željka Mardešića. Autor u članku pobliže analizira Mardešićevo svjedočanstvo o osobnom sudjelovanju u dijalogu između vjernika i nevjernika za vrijeme vladavine bezbožnoga komunističkog režima, a na koje se nadovezuje i Mardešićeva i autorova dijagnoza stanja dijaloga u današnjemu hrvatskom društvu i Crkvi. Članak je podijeljen u nekoliko dijelova u kojima autor postupno analizira Mardešića i zajedno s njim razvija svoja promišljanja o važnosti i vrijednosti dijaloga za vjeru i kršćanstvo, ali i za svjetovno društvo. U prvom dijelu autor ističe novost i važnost teološkog otkrića dijaloga na Drugome vatikanskom koncilu, jer je to činjenica koja je odigrala presudnu ulogu ne samo u Mardešićevu osobnom životu kao vjernika, nego i u njegovom profesionalnom životu kao znanstvenika. Na ta se promišljanja nadovezuje kratka, ali bitna misao o teološko-eklezijalnom smislu i značenju dijaloga kao služenja u ljubavi, opet činjenica koja je bitno odredila Mardešićevo djelovanje i istraživanje. U idućem dijelu autor analizira Mardešićev susret s dijaloškim otvaranjem Crkve na Koncilu i njegovo upoznavanje. Na to se onda nadovezuju analize Mardešića kao aktivnog sudionika dijaloga s marksističkim nevjernicima u bivšoj državi te izlaganje Mardešićeve kritičke prosudbe (ne)ostvarenoga dijaloga, bilo onoga s nevjernicima bilo onoga u suvremenoj Hrvatskoj nakon demokratskih promjena. U tom smislu autor istražuje odgovor na pitanje, koje je već postavio Mardešić, gdje su odjednom nestali nevjernici nakon demokratskih promjena? U nastavku članka autor promišlja izazove dijaloga s pogledom u budućnost kojom ne vlada čovjek, nego Bog, a što je presudna poruka duha i slova Koncila koji je Crkvu otvorio dijalogu, tj. Bogu trojstvene ljubavi i posljedično potaknuo je i ohrabrio Tonči Matulić, Željko Mardešić: svjedok z 354 aboravljenog dijaloga na dijaloško otvaranje svijetu, a po primjeru samoga Boga Oca u činu utjelovljenja njegova Sina Isusa Krista u snazi Duha Svetoga. Kršćanski dijalog, stoga, nije nikakva taktika, a još manje pomodarstvo, nego je on eminentno kršćanska zadaća koju zahtijeva evanđeosko obraćenje u vjernosti Isusu Kristu i njegovoj Zaručnici – Crkvi. Na kraju članka autor donosi zaključne misli koje, kao na početku članka, imaju svoje biblijsko- teološko uporište ne bi li prodornije potaknule čitatelja/icu na priznavanje i prihvaćanje bitne kršćanske pretpostavke dijaloga, kako među vjernicima u Crkvi tako i dijaloga sa svijetom, a to je evanđeosko obraćenje. Mardešić je naglašavao obraćenje na koncilsko kršćanstvo, no pod time nije mislio ništa drugo doli samo evanđeosko obraćenje kojemu se iznova podvrgnula sveopća Crkva na Drugome vatikanskom koncilu.
Ključne riječi
Bog; svijet; dijalog; vjernik; nevjernik; Crkva; Drugi vatikanski koncil; marksizam; moderne vrijednosti
Hrčak ID:
74603
URI
Datum izdavanja:
25.11.2011.
Posjeta: 1.500 *