Izvorni znanstveni članak

Periodizacija povijesti hrvatskoga književnog jezika u tri epohe i osam razdoblja djelovanja serbokroatizma

Leopold Auburger orcid.org/0000-0001-6122-0662

Sažetak

Budući da je jezična zbilja semiotičko-kulturološka stvarnost i proizvod ljudskoga kulturnoga stvaralaštva, proučavanje jezične povijesti ne može se svesti na prirodoslovno pojmovlje i njegove metode, niti se može odreći njegovanja i aktivnoga razvitka jezične kulture u ime neke, npr. socijalno-darvinističke ili marksističke idelogije. U ovom se članku povijest hrvatskoga književnoga jezika stoga raščlanjuje u tri epohe s obzirom na njegove bitne makrokulturološke značajke. Moguća su i drugačija raščlanjivanja kao strukturiranje viševrsne i višeslojne jezičnopovijesne zbilje jer se povijest hrvatskoga književnog jezika proučava i s obzirom na druge bitne značajke njegovih povijesnih činjenica.
Periodizacija serbokroatizma prema Auburger 2009 uklapa se u drugu i treću ovdje opisanu epohu. Ta se periodizacija serbokroatizma tiče jezičnopovijesne sudbine hrvatskoga jezika pod utjecajem i nasrtajem serbokroatističkoga programa, koji je jasno određen po cilju i svrsi kao unificirajući, serbohegemonistički jezičnopolitički program. Dakle, ne radi se o općenitoj, novoj periodizaciji hrvatskoga književnoga odnosno standardnoga jezika, niti nametanje serbokroatističkoga programa razvoju hrvatskoga jezika može biti kriterij za periodizaciju cjelokupne povijesti, nego se sâm serbokroatizam raš­članjuje u osam razdoblja.
Prva se epoha određuje kao epoha kulture glagoljaštva; druga kao epoha diglosije između latinskoga jezika i regionalnih hrvatskih književnih jezika; treća kao epoha svehrvatskoga književnoga jezika na hrvatskoj štokavskoj osnovici uz načelnu tronarječnu strukturu. Ističe se stabilnost i obrambena snaga hrvatskoga jezika u povijesnim jezičnim dodirima i sukobima kao konstanta u svim trima epohama. Serbokroatizam se opisuje kao određeni trans­jezični unitaristički jezičnopolitički program. Sažeto se prikazuju bitni čimbenici njegova djelovanja u njegovih osam razdoblja u povijesti hrvatskoga jezika.
Zbog aktualnih je jezičnopolitičkih zbivanja posebno bitno osmo razdoblje. Za razliku od prijašnjega razumijevanja u kojem je ono bilo prijelazno razdoblje (Auburger 2009:31–32, 211–212; Ivurek 2010:19–20), ono se sada određuje kao završno razdoblje staroga jugoslavenskoga serbokroatizma. Novi se izvan­hrvatski “bhs” unitarizam shvaća kao sljednik staroga protuhrvatskoga serbokroatizma, koji se stvorio izvan hrvatske jezične zajednice i protiv ustavne odredbe o službenom jeziku Republike Hrvatske. “Bhs” unitarizam jest prije svega sastavnica EU-ova plana krojenja područja tzv. »Zapadnoga Balkana« s Hrvatskom kao podređenom pokrajinom u njemu. Bez dvojbe, hrvatska jezična zajednica žurno mora naći puteve da politički učinkovito pobije taj novi unitarizam.

Ključne riječi

hrvatski književni jezik; periodizacija povijesti hrvatskoga književnog jezika; tri epohe hrvatskoga književnog jezika; jezični dodiri hrvatskoga jezika; serbokroatizam; periodizacija serbokroatizma; sljednik staroga serbokroatizma; b/h/s-unitarizam; EU-ova jezična politika prema hrvatskomu književnom jeziku

Hrčak ID:

75516

URI

https://hrcak.srce.hr/75516

Datum izdavanja:

2.1.2012.

Podaci na drugim jezicima: njemački

Posjeta: 2.813 *