Filologija, No. 57, 2011.
Izvorni znanstveni članak
Apologija Bartola Kašića
Vladimir Horvat
Sažetak
Bartol Kašić (Pag, 1575. — Rim, 1650.) latinsku je osnovnu školu završio u Pagu, srednju u Zadru te studirao u Ilirskom kolegiju u Loretu. Kao isusovac studirao je filozofiju i teologiju u Rimskom kolegiju (danas Gregoriana). Sastavio je Hrvatsko-talijanski rječnik 1599. i iste je godine imenovan nastavnikom ilirskoga jezika na novoosnovanoj Ilirskoj akademiji u Rimskom kolegiju. Za studente je napisao prvu i znanstvenu hrvatsku gramatiku Institutiones lingue illyrice (1604.). Objavio je dvadesetak knjiga. Msgr. Ingoli, tajnik Propagande, 1625. godine preko dubrovačkoga nadbiskupa poslao je Kašiću mandat da prevede Bibliju na općenit hrvatski jezik, što je on dovršio 1636. Preveo je i Ritual rimski, tiskan 1640. Tiskanju Kašićeva prijevoda Biblije usprotivili su se Ivan Tomko Mrnavić i Rafael Levaković. Najprije su uspjeli zaustaviti tiskanje prijevoda Novoga zavjeta 1631., a zatim i prijevod čitave Biblije. U svojim su pismima tvrdili da je Kašić napravio prijevod na dubrovački govor na zahtjev dubrovačkog nadbiskupa i da Propaganda zato ne treba tiskati taj prijevod. Kada je Kašić doznao za spletke protiv tiskanja Biblije, napisao je msgr. Ingoliju obranu svojega prijevoda, koja je iznesena na sjednici Propagande pred kardinalima. Poslao je pismo i prefektu Svetoga oficija, a konačno i samomu Papi. Kašić je čitav slučaj opisao u Apologiji koja se sastoji od tri studije. Prva ima puni naslov Obrana od onih koji su tvrdili da je sveti Jeronim Dalmat, veliki naučitelj, izumio slavenska ili glagoljska slova, te da je slavenskim jezikom Dalmatincima preveo cijelo Sveto pismo. Kašić, citirajući samog Jeronima, dokazuje da je on preveo Bibliju na latinski, a taj prijevod postao je najrašireniji, pa je nazvan Vulgata. Slavenski prijevod Biblije priredio je Konstantin, koji je potkraj života u Rimu postao monah Kiril (Ćiril). Njegov brat Metod dobio je od pape Ivana VIII., godine 880., odobrenje za slavensku liturgiju. U drugoj studiji koja ima naslov O različitim prijevodima Svetoga pisma slavenskim, dalmatinskim ili hrvatskim, i srpskim ili rutenskim Kašić kronološki prikazuje sve slavenske prijevode. U obranu svojega prijevoda donosi korespondenciju tajnika Propagande msgr. Ingolija s dubrovačkim nadbiskupom Tomom Cellesijem, i tri odobrenja za tisak koja su dali nadbiskup Cellesi, Odbor za prevođenje Biblije u Dubrovniku te barski nadbiskup Petar Masarrechi (Mazarekić). U trećoj studiji nalaze se Corollaria, obiectiones et responsa. Tu Kašić donosi naknadna razmišljanja i zaključke o potrebi hrvatskoga prijevoda Biblije, a slijede prigovori i odgovori kojima Kašić opovrgava spise protiv svojega prijevoda Biblije. U ovim prvim slavističkim znanstvenim tekstovima Kašić pokazuje izvanrednu lucidnost i strogo znanstvenu metodu. Studije su nastajale sukcesivno i iz njih se vidi dinamika Kašićeve borbe za hrvatsku Bibliju. Formalno, Kašić je izgubio bitku jer njegov prijevod Biblije tada nije bio objavljen. No ipak je dobio rat za živi narodni jezik u liturgiji i književnosti jer je njegov Ritual rimski na hrvatskom jeziku tiskala Propaganda u Rimu 1640. godine, i služio je kao službena liturgijska knjiga do 1929. Tada je na temelju Kašićeva prijevoda u Zagrebu priređen novi Rimski obrednik. Kašićeva Biblija tiskana je tek 1999. u Njemačkoj, a Rječnik i popratne studije u drugoj knjizi 2000. godine.
Ključne riječi
Bartol Kašić; standardizacija; dubrovački govor; hrvatska Biblija; zabrana tiskanja; sv. Jeronim; glagoljica — starohrvatski govor i pismo; Sveta kongregacija za širenje vjere (Propaganda); msgr. Francesco Ingoli; Rafael Levaković; Ivan Tomko Mrnavić
Hrčak ID:
78605
URI
Datum izdavanja:
13.3.2012.
Posjeta: 3.295 *