Pregledni rad
Glazba u ranom kršćanstvu. Glavni naglasci patrističke literature
Anto Kovačić
orcid.org/0000-0003-4313-3420
; Franjevačka teologija, Sarajevo
Sažetak
Ovaj članak prikazuje osnovne karakteristike poimanja glazbe u ranokršćanskoj literaturi i smjernice oblikovanja glazbene prakse u ranom kršćanstvu, u bogoslužju i izvan njega. Istaknuta karakteristika fragmenata o glazbi u patrističkoj literaturi polemika je protiv poganskih glazbenih običaja, osobito protiv upotrebe glazbenih instrumenata. Ranokršćanski oci gotovo su jednodušno isključili instrumente iz kršćanske upotrebe. Instrumenti su, ipak, integrirani u teologiju kao sredstvo u alegorijskoj interpretaciji i duhovnoj pouci. U teologiji se bogoslužno pjevanje shvaća kao duhovna žrtva prema ispraznim krvnim i materijalnim žrtavama antičkih religija, a jednoglasje postaje simbol i odraz jedinstva kršćanske zajednice u Bogu, i stoga ideal oblikovanja bogoslužnog pjevanja. Svrha bogoslužnog pjevanja ne smije biti estetski užitak, jer on dovodi u pitanje duhovnu vrijednost čina. Ranokršćanski oci u potpunosti su prihvatili antički sustav naobrazbe u kojemu je glazba bila važan sastavni dio, kao obrazovni predmet intelektualnog, a ne praktičnog karaktera. Sv. Augustin napisao je djelo De musica, traktat o glazbi kao obrazovnoj disciplini. U tom djelu on iz razlaganja o glazbenim strukturama postupno dolazi do teoloških zaključaka. Autor ovoga članka smatra da poimanje glazbe u ranom kršćanstvu rasvjetljuje temeljne principe po kojima se razvilo gregorijansko pjevanje. Važnost istraživanja ranokršćanske glazbe dolazi iz važnosti uloge gregorijanskog pjevanja u povijesti zapadnoeuropske glazbe.
Ključne riječi
ranokršćanska glazba; ranokršćansko pjevanje; ranokršćanski oci; jednoglasje; gregorijansko pjevanje; poganska glazba; glazbeni instrumenti
Hrčak ID:
79677
URI
Datum izdavanja:
11.4.2012.
Posjeta: 3.324 *