Izvorni znanstveni članak

O KASNOBIZANTSKIM ZLATARSKIM LIKOVNIM UTJECAJIMA U DUBROVNIKU

Vinicije Lupis ; Institut Ivo Pilar, Zagreb

Sažetak

Dubrovnik nakon godine 1204., pod mletačkom okupacijom, nastavLja biti poveznica Istoka i Zapada, ali to je i nakon godine 1358., kada, kao samostalna država, održava veze s oslabljenim Bizantom, sve do njegova konačnog pada godine 1453., kao i s feudalnim grčkim državicama poput Epirske Despotovine, o čemu svjedoči prostagma Mihaela ll. Komnena Duke, ep irskog despota (1236. -1271.), izdana 1251., u kojoj se reguLiraju trgovački i pravno-imovinski odnosi između Dubrovnika i Epirske Despotovine. Taj se kontinuitet može pratiti od primjera paleološkog zlatarstva XIII. i XN. stoljeća, o čemu svjedoči moćnik, čuvan pod rednim brojem CLV. u Moćniku dubrovačke prvostolnice, s reljefnim Likom arkanđela sa sferom i žezlom, koji je isti kao onaj na staurotheci iz kamadoIjanskog samostana San Michele u Muranu što se sada čuva u Santa Croce di Fonte Avelana kraj Caglija u Markama. Drugi primjer je moćnik noge sv. Pankracija, koji se čuva pod rednim brojem XLIII., s četiri ponovljena lika arkanđeLa, iskucana po istoj matrici kao na nekoliko križeva u dubrovačkom kraju i na zlatnoj pali iz Caorlea. Taj kontinuitet pratimo sve do posljednjeg zlatnog pečata, iz proljeća 1451. godine, najvrjednije bizantske isprave u Državnom arhivu lt Dubrovniku, krizobule Konstantina Xl. Paleologa Dragaša (1449. -1453.). Tako se može govoriti o gotovo pola tisućljeća bizantskog zlatarstva u Dubrovniku i njegova likovnog utjecaja na razvoj dubrovačkog zlatarstava, te o Dubrovniku kao onodobnom velikom zlatarskom središtu Europe.

Ključne riječi

ophodno raspelo; zlatna pala; krizobula; prostagma; Bizant

Hrčak ID:

81501

URI

https://hrcak.srce.hr/81501

Datum izdavanja:

10.12.2007.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.553 *