Izvorni znanstveni članak
Novi pogledi na kapelu na Medvedgradu
Vladimir P. Goss
; HR, Zagreb, Rockefellerova 40
Marina Vicelja
orcid.org/0000-0002-0044-9620
; Filozofski fakultet u Rijeci
Sažetak
Plemićki grad Medvedgrad kraj Zagreba rijedak je primjer detaljno istraženog i restauriranog starog grada u Hrvatskoj. Nažalost, zbog stručnih i političkih kontroverzi Medvedgrad je nestao iz znanstverne literature odmah po prekidu istraživanja koja nisu obuhvatila do kraja sjeverni dio grada, te po objavljivanju pionirskog rada Drage Miletića i Marine Valjato Fabris o istraživanjaima i restaurac U i grada. Cilj ovog rada je započeti revalorizaciju jednog važnog spomenika kasne romanike/rane gotike u kontinentalnoh Hrvatskoj i u Karpatskom bazenu općenito. Pri tome je naglasak stavljen na ikonografiju kapele, odnosno na očuvane figuralne elemente -par kapitela-atlanta (jedan obnovljen) pri ulazu i par kapitela lavova "stupoždera" na zidu iza oltara. Detaljnom ikonografskom analizom obaju motiva određuje se mjesto naših radova u kontekstu romaničkog svjetonazora i svijeta romaničkih oblika, te dostupnosti istih motiva u Karpatskom bazenu. Motiv lavova stupoždera dobro je poznat europskom zapadu (Engleska, jugozapadna Francuska -Plantagenetske zemlje, koje ostaju vezane uz englesku krunu do 15. st., Španjolska) u skulpturi, te u inzularnim i kvazi -inzularnim manuskriptima, kakvi su, kako su pokazali Marosi i Golob, bili pristupni u Ugarskoj i Sloveniji. Ipak, uz Medvedgrad postoji samo još jedan primjer lava stupoždera u Karpatskom bazenu, u Somgyvaru, i to iz 12. stoljeća. Medvedgradski kapiteli jedinstveni su u cijeloj Panoniji i predstavljaju izrazit primjer umjetnosti "prve internacionalne gotike", koja nastaje u kontekstu kulture vezane uz krug cara Fridrika II. Legitimno se postavlja pitanje jesu li ti oblici, koji imaju jak oslonac u kulturi koju predstavljaju crteži Villarda de Honnecourta (čija je mađarska epizoda doživjela nedavno revalorizaciju u radovima Imre Takacsa) stigli u Hrvatsku iz ključnih središta te kulture (na pr. Bamberg) preko Ugarske (Jak), ili preko Apulije. Usprkos takvoj izrazitoj modernosti oblika, valja podući da je ikonografija tradicionalna, "romanička", a sadržajno se izravno veže uz zamisao izraženu u natpisu koji je držao Sv. Petar na Porta Spec i osa katedrale u Esztergomu (poslUe 1180.), gdje se podsjeća na tekst iz Petrove poslanice (Petar, I, 5, 6-11) i potiče vjernike da se molitvama obrate oltaru jer đavo poput ričučeg lava traži svoje žrtve. Ovoj sadržajnoj vezi s umjetnošću kraljevske domene u okuci Dunava (Esztergom, Pilisszentekereszt, Visegrad, itd.), pridružuje se već primijećeni fenomen (Marosi) kapitela iz kraljevske palače u Esztergomu i kapitela u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu, navodno s Medvedgrada, koji su doslovno isti, a treba ih datirati oko 1200. ili nešto ranije. U zaključku postavlja se pitanje prihvaćene datacije Medvedgrada (poslije 1250.) i predlaže njena revalorizacija detaljnom stilskom analizom elemenata skulpture što će biti predmetom istraživanja i studija koji slijede.
Ključne riječi
Medvedgrad; Hrvatska; srednjovjekovna Slavonija; srednjovjekovna umjetnost; romanička skulptura; srednjovjekovna ikonografija
Hrčak ID:
81724
URI
Datum izdavanja:
22.9.2006.
Posjeta: 1.597 *