hrcak mascot   Srce   HID

Izvorni znanstveni članak

Pregled skolastičke filozofske tradicije u BIH

Marko Josipović ; Vrhbosanska visoka teološka škola, Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Puni tekst: hrvatski, pdf (1 MB) str. 349-373 preuzimanja: 1.868* citiraj
APA 6th Edition
Josipović, M. (1994). Pregled skolastičke filozofske tradicije u BIH. Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 20. (1-2 (39-40)), 349-373. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/81971
MLA 8th Edition
Josipović, Marko. "Pregled skolastičke filozofske tradicije u BIH." Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, vol. 20., br. 1-2 (39-40), 1994, str. 349-373. https://hrcak.srce.hr/81971. Citirano 31.05.2020.
Chicago 17th Edition
Josipović, Marko. "Pregled skolastičke filozofske tradicije u BIH." Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 20., br. 1-2 (39-40) (1994): 349-373. https://hrcak.srce.hr/81971
Harvard
Josipović, M. (1994). 'Pregled skolastičke filozofske tradicije u BIH', Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 20.(1-2 (39-40)), str. 349-373. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/81971 (Datum pristupa: 31.05.2020.)
Vancouver
Josipović M. Pregled skolastičke filozofske tradicije u BIH. Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine [Internet]. 1994 [pristupljeno 31.05.2020.];20.(1-2 (39-40)):349-373. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/81971
IEEE
M. Josipović, "Pregled skolastičke filozofske tradicije u BIH", Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, vol.20., br. 1-2 (39-40), str. 349-373, 1994. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/81971. [Citirano: 31.05.2020.]

Sažetak
U nedostatku izričitih i pouzdanih izvora glede pojave skolastičke filozofije na prostorima današnje BiH, opravdano se ipak može ustvrditi, oslonivši se na norme i praksu pojedinih redovničkih zajednica, da se počeci bavljenja filozofijom podudaraju s osnutkom njihovih samostana i škola u okviru njih. Kronološkim redom bile su to prvo benediktinske, a zatim dominikanske i napokon franjevačke škole. Višestoljetno osmansko gospodstvo prekinulo je već prilično razvijenu školsku i time filozofsku djelatnost franjevaca u BiH, no ipak više nadarenih muževa-franjevaca s bosansko-hercegovačke grude oplodilo je više ili manje svoj talent za filozofiju, doduše uglavnom u inozemstvu gdje su i pohađali visoke škole. Najplodniji je bio Juraj Dragišić (oko 1445-1520) iz Srebrenice, obogativši svojim radom i djelima ne samo hrvatsku nego i europsku kulturnu i filozofijsku povijest - skolastičku i humanističku. Svoj doprinos, znatno manji, ali s obzirom na sredinu iz koje su potekli vrlo značajan, dali su takoder Ivan Borea (XVII. st.) Jeronim Filipović (1688-1765), Filip Lastrić (1700-1783), Filip Grgić (1783-1816) te Rafo Barišić (1797-1863). Svi su oni odreda slijedili i njegovali uglavnom skotističku skolastičku filozofiju. Svojevrsnim svjedokom skolastičke tradicije skotističkog usmjerenja također su drevne franjevačke knjižnice, bogate filozofskom literaturom - knjigama i rukopisima. Po dolasku austrougarske vlasti (1878), u novim političkim i društvenim uvjetima, II Europi dobrano afirmirani neoskolastički pokret našao je razmjerno plodno tlo u BiH. Glavnim nositeljem skolastičke obnove bijahu teolaške škole i njihovi profesori filozofije: Vrhbosanska visoka teološka škola, osnovana 1890, čiju su katedru filozofije između ostalih držati uvaženi mislitelji isusovci Max Limbourg (1841-1920) i Franjo Sanc (1882-1953), i Franjevačka
teologija, koja se 1909. napokon kao visoko učilište stabilizirala u Sarajevu, na kojoj se plodnim radom u filozofijskom pogledu najviše istakao fra Bonifac Badrov (1896-1974). Te škole i dan-danas gaje i brane osnovne teze skolastičke misli, obogaćene dostignućima moderne i suvremene filozofije i znanosti i prilagođene zahtjevima vremena, što i karakterizira neoskolastički pokret. Značajan prinos neoskolastičkoj filozofiji u Hrvata uopće, a poglavito na bosansko-hercegovačkom tlu, predstavlja također djelo Josipa Stadlera (1843-1918), prvog nadbiskupa vrhbosanskog. Dok je neoskolastika Vrhbosanske visoke teološke škole, barem do sredine XX. st., zahvaljujući profesorima-isusovcima, imala pretežno suarezijanska, a franjevačka teOlogija temeljno skotistička obilježje, Stadler se predstavio uglavnom kao neotomist; tako je na relativno malom bosansko-hercegovačkom prostoru, i inače - na sreću ili na nesreću?! - nazočna neoskolastika triju najjačih škola. Još jedan vidik raznolikosti, no u ovom slučaju zacijelo i obogaćujuće dinamičnosti!
Zbog objektivnih izvanjskih uvjetovanosti skolastička filozofska tradicija u BiH imala je svoje uspone i padove. No, uz sve povijesne nedaće ona se održala. Upravo zbog toga zaslužuje ozbiljnije i sveobuhvatnije istraživanje, kako bi i s tom stranicom povijesti filozofije u Hrvata bile upoznate i sadašnja i buduće generacije.

Hrčak ID: 81971

URI
https://hrcak.srce.hr/81971

[engleski]

Posjeta: 2.158 *