APA 6th Edition Marinović, I. (2006). Gesundheitsdienst in dubrovnik und dalmatien im 19. Jahrhundert. Acta medico-historica Adriatica, 4 (1), 163-170. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/82429
MLA 8th Edition Marinović, Ivo. "Gesundheitsdienst in dubrovnik und dalmatien im 19. Jahrhundert." Acta medico-historica Adriatica, vol. 4, br. 1, 2006, str. 163-170. https://hrcak.srce.hr/82429. Citirano 07.12.2019.
Chicago 17th Edition Marinović, Ivo. "Gesundheitsdienst in dubrovnik und dalmatien im 19. Jahrhundert." Acta medico-historica Adriatica 4, br. 1 (2006): 163-170. https://hrcak.srce.hr/82429
Harvard Marinović, I. (2006). 'Gesundheitsdienst in dubrovnik und dalmatien im 19. Jahrhundert', Acta medico-historica Adriatica, 4(1), str. 163-170. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/82429 (Datum pristupa: 07.12.2019.)
Vancouver Marinović I. Gesundheitsdienst in dubrovnik und dalmatien im 19. Jahrhundert. Acta medico-historica Adriatica [Internet]. 2006 [pristupljeno 07.12.2019.];4(1):163-170. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/82429
IEEE I. Marinović, "Gesundheitsdienst in dubrovnik und dalmatien im 19. Jahrhundert", Acta medico-historica Adriatica, vol.4, br. 1, str. 163-170, 2006. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/82429. [Citirano: 07.12.2019.]
Sažetak Austrijska je vlast Dubrovniku i Dalmaciji u drugoj polovici 19. stoljeća donijela neke važne promjene. Usprkos općem siromaštvu, izgrađene su tri nove i moderne bolnice – u Šibeniku (1883.), Zadru (1887.) i u Dubrovniku (1888.) Budući da je u Habsburškoj Monarhiji Dalmacija 1861. ustavom dobila status pokrajine, dobila je i svoju Zemaljsku vladu. Sabor je upravljao pokrajinskim bolnicama i nadzirao ih putem Zemaljskog odbora. Bolnice su se pak rukovodile dvorskim propisima iz Beča.
Uz ostale, ove su bolnice imale odjele za novorođenčad i siročad, koja su imala i vlastite dojilje. Kada bi djeca ojačala, dana su na čuvanje u neku obitelj uz financijsku potporu države do svoje desete godine. Nakon toga bolnice nisu imale obvezu brinuti se za siročad.
U Dubrovniku su postojale dvije bolnice: civilna (Domus Christi) i vojna (Collegium ragusinum). Ustanovljeno je i pet zaraznih bolnica (lazareta) na terenu radi sprječavanja epidemija. Od 1821. u Zadru djeluje Škola za babice. Bolnice, gradovi i općine imali su stalne licencirane liječnike i babice.
Dalmatinske su bolnice 1867. imale 391 krevet, 80 liječnika, 10 kirurga i 165 babica. Svaka općina veća od 6000 stanovnika imala je vlastitog liječnika i babicu. Isto tako, svaka je općina imala liječnički odbor kojemu je predsjedavao liječnik. Svi su liječnici imali privatnu praksu.
Ovakav je oblik organizacije zdravstvenih usluga ostao do pada Austrije.