Stručni rad

Odnos prema djeci s posebnim potrebama

Snježana Šušnjara

Sažetak

Odnos prema djeci s posebnim potrebama mijenjao se kroz povijest, ovisno o tomu kako su se mijenjali uvjeti života i u kakvom se političkom, socijalnom, kulturnom, ekonomskom i bilo kojem drugom okruženju određeno društvo našlo. Segregacijska praksa i fi lozofi ja prošlosti u Americi i u Europi imale su odlučujući utjecaj na položaj osoba s poteškoćama, odnos škole i društva u cjelini. Tadašnja ideja da se osobama s poteškoćama može pomoći u odvojenom okruženju, izolirano od ostatka društva, samo je osnažila socijalne stigme i odbojnost. Odbijanje obrazovanja djece s poteškoćama zajedno s drugom djecom samo je pridonijelo strogosti i homogenizaciji obrazovanja te dopunilo mit da rad u razredu s drugom djecom ne zahtijeva dodatnu modifi kaciju
ili adaptaciju. U američkom je društvu, na primjer, slogan “mi protiv njih” pridonio proširenju nemogućnosti da se cijeni socijalna i kulturna različitost te da se više pozornosti pokloni onome što ljude ujedinjuje. Napuštanje prakse isključivanja koja je prevladavala u prošlosti, osigurava svim učenicima jednake mogućnosti da ispune svoje obrazovne potrebe unutar regularnog obrazovanja. Taj pomak olakšava napore ujedinjenja opće i specijalne izobrazbe u jedinstven sustav. Usprkos mnogim preprekama, ekspanzija inkluzivnog pokreta ukazuje na to da će škole i društvo nastaviti djelovati prema narasloj inkluzivnoj praksi, što predstavlja pozitivan odmak u odnosu na stare oblike i načine obrazovanja, kao i gledanja na tu problematiku.

Ključne riječi

segregacija; djeca s poteškoćama; jednake mogućnosti; inkluzija; demokracija; obrazovanje za sve

Hrčak ID:

82636

URI

https://hrcak.srce.hr/82636

Datum izdavanja:

30.12.2008.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 8.881 *