Pregledni rad

Samoaktualizacija, optimalna iskustva i reformske pedagogije

Višnja Rajić orcid.org/0000-0002-5331-835X ; Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb

Sažetak

Rad dovodi u relaciju teoriju samoaktualizacije (Abrahama Maslowa), teoriju optimalnih iskustava (Michaela Csikszentmihalyi-a) i mogućnosti za njihovo ostvarenje u školi. Maslow (1963.) prepoznaje vrhunska iskustva, a Csikszentmihalyi (2006.) trenutke zanesenosti kao istinske trenutke sreće i samoostvarenja/samoaktualizacije. Maslow kao i Lev Vygotsky (1978.) prepoznaje ključan utjecaj socio-kulturalnog okruženja na razvoj djeteta kao preduvjet za razvoj i samoaktualizaciju pojedinca. Imajući u vidu proksimalan razvoj
djeteta i njegovu težnju za aktualizacijom potrebno je školsko iskustvo što više približiti vrhunskim iskustvima ili zanesenosti kako bi se omogućilo što uspješnije sudjelovanje učenika u školi. Reformski pedagozi poput Johanna Heinricha Pestalozzija, Johna Deweya i Marije Montessori još prije više od stotinjak godina prepoznaju situacije u školi kada djeca doživljavaju optimalna
iskustva i svojim djelovanjem pokušavaju osigurati uvjete u školi za ostvarivanje istih. Tradicionalna pedagogija koja prevladava u školama danas, na žalost, svojim organizacijskim elementima rijetko osigurava uvjete nužne za ostvarivanje optimalnih i vrhunskih iskustava u školi.

Ključne riječi

vrhunska iskustva; zanesenost; proksimalan razvoj; reformska pedagogija; progresivna pedagogija

Hrčak ID:

82873

URI

https://hrcak.srce.hr/82873

Datum izdavanja:

15.4.2012.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 6.392 *