Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.32728/h2011.06

Nacionalnopreporodni rad mons. Bože Milanovića u tršćanskom razdoblju 1922. – 1945.

Stipan Trogrlić ; Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Područni centar u Puli, Pula, Hrvatska


Puni tekst: hrvatski pdf 681 Kb

str. 137-173

preuzimanja: 1.098

citiraj


Sažetak

Božo Milanović, svećenik tadašnje Tršćansko-koparske biskupije, po vlastitom se priznanju odlučio za svećenički poziv uvjeren da će kao svećenik moći najviše koristiti svome narodu. Etiketa “slavenskog nacionaliste”, koju je mu je nalijepila austrijska vlast, dobro je došla novoj talijanskoj, najprije vojnoj, potom, formalno, građanskoj te na kraju onoj fašističkoj vlasti, za pritiske i progone. Za nove vlastodršce “slavenski nacionalizam” značio je isto što i protutalijansko, subverzivno djelovanje, čime je bio otvoren lov na Milanovića.
Izložen stalnim pritiscima, prijetnjama, uhićenjima i odvođenjima na sud, nakon konzultacija s biskupom Angelom Bartolomasijem, početkom 1922. odlazi u Trst, uvjeren kako će u velikom gradu manje biti izložen kontroli budnih fašista. Kao župni pomoćnik najprije u župi sv. Ivana, a potom u sv. Antunu Novom, uz redovit pastoralan rad razvio je, također, pozamašan nacionalno-politički i kulturno-prosvjetni rad. U početku se taj rad odvijao kroz istarski Pododbor slovenskog političkog društva Edinost i bio je orijentiran na brigu oko izdavanja novina Pučki prijatelj. Iako odgojen u duhu Mahnićeva borbenog katolicizma, predratne istarske ideološko-političke podjele na kršćansko-socijalnu i demokratsko-liberalnu grupu smatrao je u novonastaloj situaciji štetnima za nacionalnu stvar. Zato se vraća Dobrilinoj političkoj koncepciji “narodne sloge” i ostaje joj dosljedno vjeran i kad nije nailazio na razumijevanje istarskih liberala. Nakon što je 1931. godine zabranjen svaki oblik ne samo političkog, nego i kulturno-prosvjetnog rada s hrvatskim predznakom, Milanović se okreće Društvu sv. Mohora za Istru osnovanom 1924. kao crkvena bratovština (talijanski sodalizio). Pod plaštem bratovštine, kao njezin predsjednik, tajnik i blagajnik, usmjeravao je izdavačku djelatnost kao primarni zadatak Društva sv. Mohora za Istru. Na unutarcrkvenom planu zdušno se zalagao za očuvanje “stečenih prava” na staroslavenski i hrvatski jezik u crkvenim obredima. Pritom se nije libio izraziti svoje neslaganje s jezičnoliturgijskom te općenito unutarcrkvenom nacionalnom politikom svog biskupa Antonija Santina. Poziv vodstva NOP-a na suradnju nije odmah nekritički prihvatio. Tek kad mu je postalo jasno da je NOP jedina realna snaga koja može ostvariti san generacija istarskih hrvatskih domoljuba o sjedinjenju istre s Hrvatskom, prihvatio je tu suradnju. S druge strane, vodstvo NOP-a, svjesno da će se poslijeratna sudbina Istre rješavati u “diplomatskoj utakmici” te da bi u toj utakmici važnu ulogu moglo imati istarsko hrvatsko svećenstvo, posebno njegov neformalni vođa Milanović, želi pošto-poto realizirati tu suradnju. Sporazum potpisan u Trstu između Milanovića i vodstva NOP-a predstavlja uspješan model kompromisa idejnih protivnika u cilju rješavanja povijesno-sudbinskih državnih i nacionalnih pitanja.

Ključne riječi

Božo Milanović; tršćansko razdoblje; Društvo sv. Mohora za Istru; izdavačka djelatnost; politički rad; unutarcrkvene prilike; NOP; suradnja

Hrčak ID:

83174

URI

https://hrcak.srce.hr/83174

Datum izdavanja:

15.7.2011.

Posjeta: 1.682 *