Pregledni rad
Metode detekcije i tipizacije meticilin-rezistentnih sojeva bakterije Staphylococcus aureus
Ana Budimir
; Department for Medical Microbiology and Parasitology, University of Zagreb, Faculty of Medicine, Zagreb, Croatia
Sažetak
Staphylococcus aureus jedan je od najčešćih uzročnika bolničkih infekcija, a i njegova je uloga u izvanbolničkoj sredini također velika, osobito nakon 90-ih godina prošlog stoljeća. Danas meticilin-rezistentni Staphylococcus aureus (MRSA) uzrokuje 40 – 70% stafilokoknih infekcija u jedinicama intenzivnog liječenja. Podaci o prevalenciji MRSA-e razlikuju se u različitim dijelovima svijeta i po različitim bolnicama. Javlja se od 0,6% u Norveškoj do 66,8% u Japanu, a 2008. je zamijećen trend opadanja prevalencija incidencije MRSA-e koji se nastavlja u različitim europskim zemljama, pa i u Hrvatskoj. MRSA se izdvaja iz kliničkih uzoraka kao dio dijagnostičkog postupka, a iz nadzornih kultura kao dio programa nadzora nad kliconoštvom. Identifikacija vrste S. aureus temelji se uglavnom na dokazu katalaze, koagulaze i DNA-aze, a postoje i komercijalni lateks-aglutinacijski testovi koji se temelje na dokazivanju specifičnih antigena bakterije S. aureus (npr. protein A). Meticilinska rezistencija vrste S. aureus može se dokazati testiranjem osjetljivosti na cefoksitin ili dokazom prisutnosti gena mecA odgovornog za meticilinsku rezistenciju. Postoje i automatizirani sustavi koji se rabe i za identifikaciju bakterija i za određivanje osjetljivosti. Dokazivanje MRSA-e u nadzornim uzorcima otežano je zbog prisutnosti normalne bakterijske flore te se, radi sprječavanja rasta ostalih bakterija, rabe različiti selektivni bujoni za prekonoćnu inkubaciju i/ili različite selektivne podloge (npr. kromogeni agar). Probir MRSA-e može se izvoditi i uz pomoć molekularnih testova, među kojima su najspecifičniji i najosjetljiviji oni iz treće generacije, koji kao cilj detekcije imaju cijelu regiju između SCCmec fragmenta i orfX (ne samo mecA gen). Tipizacija je važna kod MRSA-e jer omogućuje uvid u povezanost izolata, pomaže utvrditi prijenos patogena i otkriti izvor iz kojeg se širi. Fenotipskim metodama tipizacije uspoređujemo fenotipska svojstva bakterija i umnogome su zamijenjene metodama genotipizacije. Najvažnije su i najčešće korištene i citirane genotipizacijske metode: elektroforeza u pulsirajućem polju (Pulse-field Gel Electrophoresis-PFGE), zatim višelokusno sekvencijsko tipiziranje (Multi-locus Sequence Type-MLST) i sekvencioniranje regije koja kodira za protein A (sequencing of protein A region of Staphylococcus aureus - spa typing). Potrebno je istaknuti važnost točne i relativno brze dijagnostike MRSA-e u kliničkim i probirnim uzorcima.
Ključne riječi
Hrčak ID:
84029
URI
Datum izdavanja:
21.5.2012.
Posjeta: 2.962 *