Izvorni znanstveni članak
RANOBAROKNA "PRODEČTVA" PATRA BELOSTENCA
Franjo Pajur
; Zagreb / Burgenland
Sažetak
Osim obimnog i posthumno izdanog rječnika Gazophylacium, pavlin Ivan Belostenec autor je i deset propovijedi vezanih uz blagdan Tijelovo i nastalih vjerojatno za tijelovski tjedan 1669. godine, a ne između 1662. i 1671. godine. Prvotna, usmena verzija propovijedi razlikovala se zacijelo od one tiskane, jer se ova druga odlikuje obilnošću čakavskih riječi i taj hibridni jezik (kajkavsko-čakavski s primjesama štokavskog) upućuje da su prodečtva objavljena s ciljem da budu razumljiva svima koji „je budu štali ale čuli“, te zacijelo nisu bila namijenjena samo „für eine rein kajkavisch Hörschaft“. Ovim se radom nastoji utvrditi baroknost Belostenčevih prodečtava odnosno jesu li ona „die typischen Früchte des kirchlichen Hochbarocks“ ili su „kao književno djelo jedva interesantne“? Prije svega se razmatra jesu li sermones patra Belostenca strukturirane tipičnom retoričkom shemom barokne propovijedi, koja se još uvijek oslanja na sustav antičke retorike odnosno karakterizira li ih tipični barokni ornatus. Iz raščlambe se nádaje da je Belostenec očevidno imao na umu retorička teorijska načela i njima se na stanovit način rukovodio u strukturiranju partes orationis svojih prodečtava uz iznimku specifičnog exordiuma koji svojom jasnom odijeljenošću od ostatka propovijedi i grafičkom omeđenošću uvodnom i ponovljenom perikopom, te kratkim nacrtom govora (narratio) odstupa od uobičajene sheme. Isto tako, kao posebnost, pater si Ivan dopušta stanovitu licentiu poeticu u prijevodima latinskih biblijskih citata, koji su više njegove parafraze negoli doslovni prijevodi, kao i u stilizaciji pojedinih biblijskih primjera. Glede ornatusa pak, a temeljem u literaturi često navođenog bogatstva kontaktnih sinonima, ne mogu se Belostenčeve propovijedi okarakterizirati kao djelo tzv. zrelog ili visokog baroka: jedna jedina cjelovita pelda, više propovijedi bez ijednog baroknim procedéom strukturiranog exempluma, izočnost razgranatih gomilanja (cumulatio ili amplificatio), bogate alegoričnosti sa simboličnošću odnosno horizontalne ili vertikalne antitetičnosti, najrječitije govore u prilog ovoj tvrdnji. Ovo, dakako, ne znači da je „priroda Belostencu uskratila izrazite oratorske sposobnosti“, nego prije retoričku suzdržanost jednog visokog pavlinskog dužnosnika, njegovu bojazan da barokno obilje dodataka i ukrasa ne preraste pravu propovijed. Iz svega se rečenog nàdaje da su Belostenčeve tijelovske propovijedi ranobarokne, to jest s naznakama bogata baroknog ornatusa, koji se ipak razlikuje od „zlatnog doba“ kajkavskog baroka (Habdelićevih traktata ili Zagrepčevih propovijedi), a što je zacijelo pokazala i usporedba Belostenčeva exordiuma s odgovarajućim Zagrepčevim.
Ključne riječi
Belostenec; barokna propovijed; retorička shema; ornatus
Hrčak ID:
84223
URI
Datum izdavanja:
28.5.2012.
Posjeta: 1.675 *