Izvorni znanstveni članak
Nalazi cetinskog tipa u unutrašnjosti zapadnog Balkana i problem kulturno-povijesne interpretacije u pretpovijesnoj arheologiji
Blagoje Govedarica
Sažetak
Balkana, odnosno u okolici Sarajeva (Kotorac), na glasinačkom području (Rusanovići, Borci-Vrlazije,Vrtanjak, Ferizovići, Živaljevići) i u zapadnoj Srbiji (Anište-Ražana). Na osnovi detaljne tipološkeanalize tvrdi se da pehar iz Kotorca (T. 1,6), zdjela iz Rusanovića (T. 1,2), fragmenti iz Borci-Vrlazije (T.1,4.5.7) i nalazi iz Ferizovića (T. 2) predstavljaju autentičnu cetinsku robu koja je proizvedena u nekojod radionica na matičnome cetinskom području. Za razliku od toga vrč iz Vrtanjka (T. 1,1), te vrč izdjela iz Aništa (T. 3,1.2) uz nesumnjive cetinska elemente, ponajprije u načinu ukrašavanja, posjedujui elemente keramičke tradicije tipa Belotič-Bela Crkva, Somogyvar i Bubanj-Hum III. To pokazujeda se ovdje ne radi samo o cetinskom materijalu koji su donijeli nositelji te kulture - kako se dosaduglavnom smatralo - nego i o keramici koja je samo rađena pod cetinskim utjecajima i koja, shodnotome, nije cetinski, nego lokalni proizvod. Dalje se na osnovi tih tipoloških pokazatelja zaključuje daje glasinačko područje, na kojem se susreću cetinski i srednjobalkanski elementi, imalo posredničkuulogu u širenju cetinskih elemenata na prostor zapadne Srbije. Na to tipologija jasno ukazuje, alise time, prema autorovu mišljenju, iscrpljuju njezine mogućnosti u pogledu kulturno-povijesneintepretacije. Prema tome, tipologija mora ostati u okvirima stilsko-kulturološke kategorije. Ona,dakako, ostaje važan polazni čimbenik u arheološkim analizama i indikator nekih realnih procesai događanja, ali ne može pružiti objašnjenje njihova uzroka, kao ni načina na koji je do njih došlo.Svaki pokušaj neposrednog prijelaza iz te čisto kulturološke sfere u domenu povijesnih interpretacijaje, prema autorovu mišljenju, izravan iskorak u zonu spekulacije. Pa ako se na taj način naslućenizaključak jednom pokaže i kao točan, on u ovom trenutku ne može imati znanstvenu vrijednost, jernije dobiven odgovarajućim postupkom, niti potkrijepljen prijeko potrebnim činjenicama.Put koji vodi od tipologije i stratigrafi je do povijesne interpretacije arheološkog materijala jedug, nesiguran i očito još uvijek slabo trasiran. Jedan broj znanstvenika smatra kako taj arheološkiiskorak u povijesne relacije zapravo i nije ni moguć, jer se arheološke kulture ne mogu izjednačiti skulturno-povijesnima, odnosno etnokulturnim zajednicama (bilj. 36). To ograničenje prema autorovumišljenju objektivno postoji kad je u pitanju arheologija shvaćena kao kulturološka disciplina uklasičnom smislu. Ali, to ne bi smjelo vrijediti i za modernu interdisciplinarnu arheologiju, koja djelujekao sklop nekoliko znanosti udruženih na širokom polju arheološkog rada, čija je primarna zadaćada ovu disciplinu što više približe egzaktnim povijesnim znanostima i po mogućnosti je uvedu unjihov red. Na samom početku tog puta stoje dvije nezaobilazne zadaće: prva je uspostavljanjepouzdane apsolutne kronologije, a druga rekostrukcija prirodnog ambijenta u danom vremenu, jersu prostor i vrijeme, kao što je poznato, fundamentalna polazišta svake arheološke analize. Naravno,ispunjenju tih preduvjeta teži se od samih početaka arheologije, ali je u tom bilo previše lutanja.Njihovo objektivno ispunjenje postalo je moguće tek u novije vrijeme, i to ponajprije zahvaljujući većustaljenom repertoaru interdisciplinarnih metoda, prije svega radiokarbonskom i dendro datiranju,arheobotanici, arheozoologiji i paleoklimatologiji.Osim što je potrebno u najvećoj mogućoj mjeri iskoristiti te interdisciplinarne mogućnosti, i samaarheološka istraživanja treba usmjeriti na jedno daleko šire polje rada, odnosno na dijakronijskoproučavanje cjelokupnoga prostora jedne kulture ili jednoga kulturnog područja po metodiLandschaftsarchäologie. To znači obuhvaćanje svih prirodnih čimbenika (vegetacija, tlo, fauna, reljef,mikroklima) i cjelokupne antropogene prostorne strukture (naselja, privredni resursi, nekropole,svetišta, putovi, odnosno komunikacije i granice, bilj. 37). Tek na osnovi poznavanja takve cjelokupneslike dijakronijskog razvoja danog područja moguće je donositi zaključke o gospodarskim, političkim,duhovnim, ekološkim i drugim bitnim aspektima i na taj način izvoditi interpretaciju arheološkogmaterijala, ne samo kao tipološke kategorije nego i kao konstruktivnog elementa u proučavanjukulturno-povijesnih procesa i događaja.Vraćajući se problematici pojave cetinskog materijala u unutrašnjosti zapadnog Balkana i timenametnutog pitanja odnosa ovoga i matičnog cetinskog područja, autor zaključuje da tu još uvijekne postoje elementarne osnove za donošenje bilo kakvih zaključaka kulturno-povijesnoga karaktera.Na glasinačkom prostoru i u okolici Sarajeva nije poznat osnovni arheološki okvir kulture ranogbrončanog doba, premda se može naslutiti da, osim sa cetinskom, tu treba računati i sa značajnimsudjelovanjem nekih drugih kulturnih skupina, kao i s posredničkom ulogom ovog prostora ukontekstu daljeg protoka cetinskih elemenata prema području koje leži istočno od Drine. Pa ipoznavanje cetinske kulture poprilično je jednostrano i svodi se uglavnom na objekte iz domenekulta pokapanja i tipologiju tih nalaza, dok je struktura naselja slabo poznata. Osobito je nejasnafunkcija pećinskih staništa i njihov odnos prema zasad slabo dokumentiranim gradinama i otvorenimnaseljima ove kulture. Upotreba grobnih humaka i postojanje biritualnog pokapanja u oba ovapodručja mogli bi biti još jedan indikator veza na toj relaciji, no treba imati u vidu da je taj običaj bioprilično uobičajen u ono vrijeme, ne samo na ovom nego i na mnogo širem prostoru (bilj. 40).Iz svega proizlazi da je u ovoj fazi istraživanja cjelokupne problematike još uvijek svrsishodnijepostavljati pitanja i razvijati metode koje bi pridonijele mogućnosti egzaktne interpretacijearheološkog materijala negoli iznositi neargumentirane i ishitrene odgovore i zaključke. Pritom biformuliranje metodologije koja bi vodila prerastanju arheoloških kulturnih cjelina iz apstraktne,kulturološke, u konkretnu, socijalno-povijesnu, kategoriju i približavanje pretpovijesne arheologijepovijesnoj znanosti, trebalo biti jedan od vodećih ciljeva suvremene interdisciplinarne arheologije.
Ključne riječi
Cetinska kultura; Kotorac; Glasinac; tipologija; kulturno-povijesna interpretacija; Landschaftsarchäologie
Hrčak ID:
8274
URI
Datum izdavanja:
1.12.2006.
Posjeta: 4.286 *