Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

Personalizam Emmanuela Mouniera i njegovi refleksi na Drugi vatikanski koncil

Stipe Tadić orcid id orcid.org/0000-0001-9151-4960


Puni tekst: hrvatski pdf 961 Kb

str. 223-234

preuzimanja: 442

citiraj


Sažetak

U prvom dijelu rada panoramski je prikazana filozofija Emmanuela Mouniera, uz Jacquesa Maritaina glavnog osnivača i utemeljitelja kršćanskog personalizma i personalističkoga pokreta u Francuskoj 30-ih godina prošloga stoljeća. Njegov cjeloviti opus utemeljen je na ljudskoj osobi, nadahnut njezinim angažmanom u određenom povijesnom realitetu i na konkretnim prostorima. Personalizam se bavi odnosom osobe i ljudskoga društva, a taje problematika karakteristična za dinamična događanja u društvu, društvu s ubrzanim procesima i događanjima, odnosno društvima u previranju i s pojačanim tenzijama između pojedinca i društva. Za Mouniera ljudska osoba je duhovna stvarnost koja teži za kontemplacijom, zrenjem biti vječnih vrijednosti, odnosno koju ponajprije privlače vječne, duhovne vrijednosti. Budući pak da je ljudska osoba inkarnirani bitak, ona je pozvana na društveni angažman, odnosno djelatnu zauzetost u socijetalnim procesima. Kršćansko shvaćanje smisla povijesti i (osobne) ljudske egzistencije, prema shvaćanju kršćanskih personalista, zahtijeva politički angažman s kršćanskog zrenika i s kršćanskom, osobnom odgovornošću. Kršćanin zna da je Bog Stvoritelj, Gospodar i Dovršitelj povijesti, ali zna i to da je Bog, stvorivši čovjeka na svoju sliku, osobno pozvao čovjeka i dao mu poslanje (missio) da stvaratelj ski, partnerski i politički, u zajedništvu s drugim ljudima i drugačijim svjetonazorskim opredjeljenjima, osobnom zauzetošću u svijetu oblikuje i kreira tu (svoju) povijest.
U drugom dijelu rada govori se o refleksima personalizma na neke dokumente Drugog vatikanskog koncila i pojedine socijalne enciklike: Pacem in terris Ivana XXIII, Populorum progressio Pavla VI. i Laborem exercens Ivana Pavla II. Od koncilskih dokumenata personalističke se refleksije najviše odražavaju u pastoralnoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu (GS), gdje se govori o autonomiji vremenitih dobara i o dijalogu sa suvremenim svijetom i nevjerujućima, te u Dekretu o apostolatu laika (AA), odnosno o pozivu i poslanju laika u svijetu.

Ključne riječi

osoba; personalizam; društvena zauzetost; dijalog; autonomija vremenitoga; kršćanin; politika

Hrčak ID:

85058

URI

https://hrcak.srce.hr/85058

Datum izdavanja:

30.12.2003.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.092 *