Izvorni znanstveni članak
Personalizam Emmanuela Mouniera i njegovi refleksi na Drugi vatikanski koncil
Stipe Tadić
orcid.org/0000-0001-9151-4960
Sažetak
U prvom dijelu rada panoramski je prikazana filozofija Emmanuela Mouniera, uz Jacquesa Maritaina glavnog osnivača i utemeljitelja kršćanskog personalizma i personalističkoga pokreta u Francuskoj 30-ih godina prošloga stoljeća. Njegov cjeloviti opus utemeljen je na ljudskoj osobi, nadahnut njezinim angažmanom u određenom povijesnom realitetu i na konkretnim prostorima. Personalizam se bavi odnosom osobe i ljudskoga društva, a taje problematika karakteristična za dinamična događanja u društvu, društvu s ubrzanim procesima i događanjima, odnosno društvima u previranju i s pojačanim tenzijama između pojedinca i društva. Za Mouniera ljudska osoba je duhovna stvarnost koja teži za kontemplacijom, zrenjem biti vječnih vrijednosti, odnosno koju ponajprije privlače vječne, duhovne vrijednosti. Budući pak da je ljudska osoba inkarnirani bitak, ona je pozvana na društveni angažman, odnosno djelatnu zauzetost u socijetalnim procesima. Kršćansko shvaćanje smisla povijesti i (osobne) ljudske egzistencije, prema shvaćanju kršćanskih personalista, zahtijeva politički angažman s kršćanskog zrenika i s kršćanskom, osobnom odgovornošću. Kršćanin zna da je Bog Stvoritelj, Gospodar i Dovršitelj povijesti, ali zna i to da je Bog, stvorivši čovjeka na svoju sliku, osobno pozvao čovjeka i dao mu poslanje (missio) da stvaratelj ski, partnerski i politički, u zajedništvu s drugim ljudima i drugačijim svjetonazorskim opredjeljenjima, osobnom zauzetošću u svijetu oblikuje i kreira tu (svoju) povijest.
U drugom dijelu rada govori se o refleksima personalizma na neke dokumente Drugog vatikanskog koncila i pojedine socijalne enciklike: Pacem in terris Ivana XXIII, Populorum progressio Pavla VI. i Laborem exercens Ivana Pavla II. Od koncilskih dokumenata personalističke se refleksije najviše odražavaju u pastoralnoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu (GS), gdje se govori o autonomiji vremenitih dobara i o dijalogu sa suvremenim svijetom i nevjerujućima, te u Dekretu o apostolatu laika (AA), odnosno o pozivu i poslanju laika u svijetu.
Ključne riječi
osoba; personalizam; društvena zauzetost; dijalog; autonomija vremenitoga; kršćanin; politika
Hrčak ID:
85058
URI
Datum izdavanja:
30.12.2003.
Posjeta: 1.092 *