Izvorni znanstveni članak
Multikulturalnost i multikulturalizam u postkolonijalnom „stanju stvari“: Dislocirani identitet, pričanje zajednice, književnost i druge Hrvatske
Boris Škvorc
; Filozofski fakultet u Splitu
Sažetak
Sažetak
Ovaj tekst bavi se problemima multikulturalizma i multikulturalnosti u postkolonijalnom
okruženju koje pokušava dekodirati identifikacijske obrasce na temelju kojih se u sredini ‘prve’ i
‘druge’ kulture određuje pozicioniranja iz kojih se ‘priča’ zajednica, odnosno gdje se konstruiraju
obrisi kolektivnog identiteta nacije (i iseljeničke zajednice). U tom smislu multikulturalizam se
prikazuje kao politička praksa kontrole, a multikulturalnost kao stanje stvari na terenu, odnosno
kao mjesto na kojem dolazi do sučeljavanja označiteljskih praksi i diseminacije koja uvjetuje
nivoe razlike i razlikovnosti između dominirajuće zajednice unutar interesa koje se odvija proces
uslojavanja jedinstva i iskoraka u drugo, odnosno u prostor etničke i etičke različitosti na temelju
koje i opstoji koncept multikulturalnosti.
Gledano iz perspektive postkolonijalne razlike ovdje se paralelno odvijaju dva procesa. S jedne
strane u okviru matične kulture stvara se razlika koja se odnosi prema ishodišnim kulturama,
odnosno onima koje su uvjetovale nacionalnu priču. S druge pak strane nacionalna kultura u
drugoj sredini proizvodi se kao razlika u odnosu na kulturu domaćina prema kojoj teži razlikovnost
multikulturalne drugosti.
Dinamični odnos ne-pripadanja prema dvama kulturalnim obrascima, onom kulture domaćina
i onom ishodišne kulture razlikovnosti, u središtu je ovog rada. Kultura i naracija priče o pri/povijesti razlike u odnosu na matičnu kulturu i kulturu koja okružuje izdvojenu kulturu razlike bitno
utječe na autopredodžbe koje stvara takav izdvojeni korpus i heteropredodžbe koje on proizvodi u
odnosu na druge i koji drugi, isto tako, proizvode u odnosu na njegovo ishodišno polazište. Svijest
o tom procesu ne utječe samo na sliku ishodišne kulture o sebi samoj, već još jasnije ukazuje na
mehanizme kojima ishodišna kultura proizvodi autopredodžbe i heteropredodžbe o sebi i drugima,
pozicionirajući se na kulturološkoj mapi suvremenog globalnog svijeta koji, na površinskoj razini
komunikacije, dokida razlikovnost. Upravo priča o kulturi razlike u većinskoj kulturi domaćina predstavlja pozitivnu potenciju u mogućoj priči o razlici koja, unatoč globalističkim procesima, stoji
u temelju svake nacionalne kulture i njezina narativa, onog kojim ovaj definira vlastitu imaginarnu
zajednicu. Tako druga Hrvatska u mnogome ukazuje na probleme definicije vlastita identiteta u
ishodišnom prostoru razlikovnosti koji se, iz političkih nagovora i sustava aproprijacija, često ne
problematizira kao prostor mogućeg dijaloga već se nameće kao monološko jedinstvo zajedništva,
kako u priči o vlastitoj književnoj (umjetničkoj, kulturološkoj) produkciji, tako i u političkoj
pragmatičkoj konsolidaciji nacionalnog (dogovorenog) narativa.
Ključne riječi
Drugi; multikulturalizam; multikulturalnost; povijest i priča; (re)konstrukcija; identitet; postkolonijalna podvojenost; ideologemi; mitologemi; imaginarne domovine; dijaspora; autopredodžbe; egzil; emigrantska književnost; hrvatska zajednica u Kanadi i Australiji
Hrčak ID:
86308
URI
Datum izdavanja:
15.12.2010.
Posjeta: 5.609 *