Izvorni znanstveni članak
O pjesničkoj slobodi (ili: Oprostite, znaju li oni hrvatski jezik?)
Josipa Korljan
orcid.org/0009-0007-2493-7438
; Filozofski fakultet u Splitu
Sažetak
Sažetak
Ovaj rad postavlja tezu da uporaba književno-umjetničkih tekstova u kojima je prisutna
pjesnička sloboda na gramatičkoj razini pospješuje usvajanje hrvatskoga kao J2. Nakon prvotnog
efekta ‘’začudnosti’’, polaznici uz mentorovu pomoć detektiraju odstupanje od pravila i time
pospješuju vlastitu recepciju gramatičkih i pravopisnih pravila.
Na antologijskim pjesmama hrvatskih autora (Parun, Pupačić, Slamnig, Šimić) pokazuje se
kako pjesnička odstupanja skreću pozornost na gramatička i pravopisna pravila. U gramatičkom
smislu, odstupanja uzrokovana pjesničkom slobodom mogu pomoći boljem usustavljivanju
naučenih pravila o uporabi određenih konstrukcija. Uočavanje ili podučavanje nepravilnostima na
razini rečenice rezultira pravilnim slaganjem reda riječi, a s druge strane razvija poseban osjećaj
za jezik umjetničke književnosti, koji je bogatstvo naše kulture i našega naroda. Na pjesmi kao
cjelini promatraju se međusobni odnosi leksika i gramatike. Također se susreće s nepoznatim
riječima koje možemo povezati s povijesti ili s određenim hrvatskim regijama, tako da nam znanje
o leksiku pruža mogućnost korelacije s ostalim važnim područjima proučavanja i poučavanja
hrvatskoga kao J2 u punini njegove kulture, civilizacije i povijesti.
Osim što detekcija ‘’nepravilnosti’’ pozitivno utječe na usvajanje gramatičkih i pravopisnih
pravila, korištenje književno-umjetničkih tekstova obogaćuje polaznikovo znanje o hrvatskoj kulturi
i književnosti te također obogaćuje polaznikovu duhovnu spoznaju i međukulturne kompetencije.
Ključne riječi
hrvatski kao J2; književno-umjetnički tekstovi; pjesnička sloboda; morfološka razina; red riječi; leksik; duhovne vrjednote; međukulturne kompetencije
Hrčak ID:
86319
URI
Datum izdavanja:
15.12.2010.
Posjeta: 5.798 *