Stručni rad
ŠIMUN KOŽIČIĆ: BITAN ČIMBENIK HRVATSKOGA (RIJEČKOG) IDENTITETA I KULTURNOGA I TURISTIČKOGA „BRANDA“ GRADA RIJEKE
Juraj Lokmer
; Rijeka
Sažetak
Šimun Kožičić, u latinskim tekstovima i ispravama Simeone Begna (Zadar, oko 1460. – 1536.), zadarski patricij, modruški biskup, ugledni kraljevski diplomat, pisac-latinist, vrstan govornik i uvaženi sudionik Lateranskoga koncila, prognananik i prvi poznati riječki tiskar, nakladnik, prevoditelj, priređivač glagoljskih izdanja, tiskao je u Rijeci od 1530. do 1531. godine uz pomoć majstora tiskara (štampaduri) iz Brescie (Italija) šest knjiga na crkvenoslavenskome i hrvatskome (čakavskome) jeziku, glagoljskim pismenima. Time je Kožičić učinio grad Rijeku hrvatskom kulturnom i duhovnom metropolom hrvatskoga glagoljaštva i europskoga ranoga tiskarstva. Ta činjenica upućuje na potrebu boljega vrednovanja Kožičićeve ličnosti u današnjem vremenu i na realnu mogućnost korištenja Kožičićeva djela, značajnoga dijela riječke kulturne baštine u cilju ostvarenja sretnije sadašnjosti i budućnosti grada Rijeke i Hrvatske. U ovome radu se polazeći od pojma branda, primjenom procesa brandiranja, ali i održavanja, odnosno stvaranja identiteta i branda grada navode neke od mogućnosti koje se uz dobro poznavanje Kožičićeve ličnosti, djela i vremena, te posebnosti grada Rijeke mogu upotrijebiti, koristiti na području znanosti, kulture, turizma, prvenstveno u gradu Rijeci. Stoga se ovdje govori i predlaže pokretanje i realizacija projekata izrazito kulturnoga i znanstvenoga karaktera (Kožičićev muzej – muzej riječkoga tiskarstva; Institut ranoga hrvatskoga tiskarstva i slično), ali i projekata koji imaju gospodarski, turistički karakter (Kožičićeva tiskara; „vetea et nova“, ručna proizvodnja specijalnih papira, izrada renesansne i barokne grnčarije s motivima grada Rijeke, glagoljice i sl., odnosno izrada odgovarajućih suvenira, organiziranje renesansne bodege: trgovine i ugostiteljskih sadržaja. Sve to bi trebalo dovesti do većega korištenja znanstvenih, kulturnih, umjetničkih i zanatskih potencijala grada Rijeke, a smještajem, odnosno realizacijom tih projekata u riječki Stari grad, koji usprkos rušenjima polovicom XX. stoljeća još uvijek u nekim svojim dijelićima odiše originalnim dahom prošlih stoljeća, udahnula bi se duša danas zapuštenim ambijentima, te ostvarila nova radna mjesta. Rijeka bi dobila raznovrsniju i kvalitetniju, nadasve profinjeniju i europski prepoznatljivu kulturnu i turističku ponudu, a Šimun Kožičić, koji je realna spona ne samo hrvatskih krajeva u kojima je živio i djelovao: od juga (Zadar, Ugljan) do sjevera (Modruš, Rijeka) hrvatske jadranske obale, već je aktivni ambasador Rijeke i Hrvatske u europskim i svjetskim okvirima. Ostvarenjem i dijela predloženih projekata kao i onima koje će drugi nadahnuti Kožičićevim djelom i vremenom stvoriti, bi postao – a to i jest – bitan, nezaobilazan čimbenik sveukupnosti identiteta i branda grada Rijeke, posebno na području kulture i kulturnoga turizma.
Ključne riječi
Šimun Kožičić Benja; Rijeka; „brand“; hrvatski (riječki) identitet; kultura
Hrčak ID:
87678
URI
Datum izdavanja:
27.8.2012.
Posjeta: 2.136 *