Ostalo

Miroslav Šicel inter pares : osobne opaske

Aleksandar Flaker

Sažetak

Književnopovijesni rad prof. dr. Miroslava Šicela stavlja se u okvir trenutnog stanja hrvatske historiografije. Obojica smo bili učenici nositelja katedre Antuna Barca koji je nakon svoje smrti bio vrlo cijenjen. Iako je njegova povijest jugoslavenske književnosti (U njemačkoj verziji koju je R. D. Kluge preradio i dopunio, poznata je kao Povijest jugoslavenske književnosti!) bila promašaj, iza njega su ostala dva sveska hrvatske književnosti (do 1860. godine), nekoliko monografija i više značajnih članaka o pojedinim pitanjima. Nedugo nakon njegove smrti pojavila se veća studija o njegovom cjelokupnom opusu (Stanko Lasić), međutim katedru je preuzeo Ivo Frangeš. Frangeš je doduše nastavio Barčev rad tako što je teme monografija svog prethodnika (Vidrić, Mažuranić) ponovo obradio, međutim njegove metode «stilističke škole» bile su daleko od uglavnom pozitivističkih istraživanja njegovog predšasnika. Kasnije su se za riječ javili i drugi istraživači koji su cjelokupnoj hrvatskoj književnosti pristupali na svoj način (nakon Frangešove povijesti književnosti na njemačkom jeziku recimo Dubravko Jelčić ili Slobodan Prosperov Novak), međutim Miroslav Šicel je bio taj koji je svojim sažetim prikazima (kompendijima) slijedio postignuti standard u povijesti književnosti. On je ostao vjeran svom učitelju u najboljem smislu te riječi, a ipak je unio toliko novoga u odabiru materijala i pojedinačnim interpretacijama. Svima nama je pružio prijeko potreban uvid u književnopovijesni proces u Hrvatskoj i sigurnu procjenu .veličine malih. (A. Barac) u razvoju književnosti od 18. stoljeća pa sve do duboko u 20. stoljeće.

Ključne riječi

Hrčak ID:

8655

URI

https://hrcak.srce.hr/8655

Datum izdavanja:

9.10.2006.

Podaci na drugim jezicima: njemački

Posjeta: 1.592 *