APA 6th Edition Rusinow, D. (2012). Facilis Decensus Averno. Politička misao, 49 (3), 48-73. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/89181
MLA 8th Edition Rusinow, Dennison. "Facilis Decensus Averno." Politička misao, vol. 49, br. 3, 2012, str. 48-73. https://hrcak.srce.hr/89181. Citirano 09.12.2019.
Chicago 17th Edition Rusinow, Dennison. "Facilis Decensus Averno." Politička misao 49, br. 3 (2012): 48-73. https://hrcak.srce.hr/89181
Harvard Rusinow, D. (2012). 'Facilis Decensus Averno', Politička misao, 49(3), str. 48-73. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/89181 (Datum pristupa: 09.12.2019.)
Vancouver Rusinow D. Facilis Decensus Averno. Politička misao [Internet]. 2012 [pristupljeno 09.12.2019.];49(3):48-73. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/89181
IEEE D. Rusinow, "Facilis Decensus Averno", Politička misao, vol.49, br. 3, str. 48-73, 2012. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/89181. [Citirano: 09.12.2019.]
Sažetak U tekstu se prikazuju i vrednuju strategija i taktika hrvatske politike krajem
šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. U središtu je
analize povijesna X. sjednica CK SKH (1970), koja je definirala hrvatsku
politiku spram privredne i društvene reforme te spram centralističkog unitarizma
i hrvatskog nacionalizma. Deseta je sjednica osmišljena i održana na
inicijativu Vladimira Bakarića, velikana i veterana hrvatske politike, koji je
bio neprikosnoveni gospodar Hrvatske od kraja rata pa sve do 1969. Padom
Rankovića (1966), simbola “neostaljinističkog centralizma, birokratizma i velikosrpskog
hegemonizma”, uklonjena je jedna od glavnih prepreka modernizaciji
i demokratizaciji jugoslavenskog komunizma. Ekonomsko i političko
liberaliziranje režima, decentralizacija i jačanje pozicija republika imali su
najbolje zagovornike u Bakariću i njegovim učenicima, pametnoj i obrazovanoj
generaciji komunista (Tripalo, Dabčević-Kučar, Pirker). Upravo će oni
postati simboli borbe protiv partijskog dogmatskog konzervativizma i staljinističkog
voluntarizma. Autor daje niz elemenata za razumijevanje kako je moguće
da je upravo ta generacija dinamičnih i popularnih političara, priznatih i
uspješnih zastupnika socijalističke demokracije i nacionalne ravnopravnosti,
tragično završila svoju političku karijeru s optužbama za koketiranje sa šovinizmom,
za primjenu “neostaljinističkih” metoda protiv protivnika i kolega,
te za pokušaj uspostavljanja kvazifašističke države u kojoj bi diktatorska vlast
klike (bivših?) komunista i nacionalista u savezu s novom srednjom klasom
menadžera i “tehnokrata” bila maskirana socijalističkom retorikom i pseudomobilizacijom
masa, zavedenih nacionalizmom i lažima da su za sve probleme
krivi pripadnici neke druge nacije.