APA 6th Edition Suvin, D. (2012). Diskurs o birokraciji i državnoj vlasti u post-revolucionarnoj Jugoslaviji 1945-1974. (I). Politička misao, 49 (3), 135-159. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/89185
MLA 8th Edition Suvin, Darko. "Diskurs o birokraciji i državnoj vlasti u post-revolucionarnoj Jugoslaviji 1945-1974. (I)." Politička misao, vol. 49, br. 3, 2012, str. 135-159. https://hrcak.srce.hr/89185. Citirano 15.04.2021.
Chicago 17th Edition Suvin, Darko. "Diskurs o birokraciji i državnoj vlasti u post-revolucionarnoj Jugoslaviji 1945-1974. (I)." Politička misao 49, br. 3 (2012): 135-159. https://hrcak.srce.hr/89185
Harvard Suvin, D. (2012). 'Diskurs o birokraciji i državnoj vlasti u post-revolucionarnoj Jugoslaviji 1945-1974. (I)', Politička misao, 49(3), str. 135-159. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/89185 (Datum pristupa: 15.04.2021.)
Vancouver Suvin D. Diskurs o birokraciji i državnoj vlasti u post-revolucionarnoj Jugoslaviji 1945-1974. (I). Politička misao [Internet]. 2012 [pristupljeno 15.04.2021.];49(3):135-159. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/89185
IEEE D. Suvin, "Diskurs o birokraciji i državnoj vlasti u post-revolucionarnoj Jugoslaviji 1945-1974. (I)", Politička misao, vol.49, br. 3, str. 135-159, 2012. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/89185. [Citirano: 15.04.2021.]
Sažetak Pojam “birokracije” pokrivao je polje negativnih političko-ideoloških stavova
prema vlasti u poslije-revolucionarnoj Jugoslaviji, simetrično suprotstavljeno
ne mnogo razrađenom suprotnom polu i polju pučke demokracije. Njegova
mutnoća dozvoljavala je različite, mada prividno uvijek anti-staljinističke interpretacije
– kako u državno-partijskom diskursu tako i u suprotstavljenom
diskursu “lojalne opozicije”. Ovaj prvi dio bavi se samo državno-partijskim
diskursom. Kratko se spominju važni i pionirski Kidrič te Tito i Đilas, a opširno
razmatraju diskursi Kardelja i Bakarića. Njihov je diskurs želio razgraditi
državnu centralizaciju ali je a limine odbacivao mogućnost postojanja nove
vladajuće klase. Teorijska “tangenta o klasnoj borbi” objašnjava to lenjinističkim
uvjerenjem da bi to impliciralo potpuni obračun s takvom klasom, koje je
za njih (za razliku od Đilasa i kasnije Maoa) bilo nezamislivo.