Skoči na glavni sadržaj

Pregledni rad

Suvremene spoznaje o kompozitnim materijalima

Zrinka Tarle
Danijela Marović
Vlatko Pandurić


Puni tekst: engleski pdf 333 Kb

str. 23-37

preuzimanja: 5.571

citiraj


Sažetak

Kompozitni materijali su trodimenzijska kombinacija najmanje dva različita materijala koji su međusobno povezani jasno prepoznatljivom silanskom vezom. U razvoju kompozitnih materijala, iznimno mjesto pripada Michael G. Buonocoreu, koji je predložio jetkanje caklinske površine ortofosfornom kiselinom, Rafael L. Bowenu, koji je stvorio kompozitnu smolu i Nobuo Nakabayashiu, koji je predložio hibridizaciju dentinskog supstrata i tako ostvario promociju adhezije pomoću infiltracije monomera u zubnu strukturu. Kompozitni materijali sastoje se od tri temeljna dijela: organske smolaste matrice i odgovarajućeg inicijatora polimerizacije, anorganskog punila te svezujućeg sredstva.
Kompozitni materijali razvili su se primarno za ispune prednjih i stražnjih zubi, ali se materijali sličnog sastava danas koriste za iznimno puno indikacija: pečaćenje fisura i jamica, adhezijsko cementiranje keramičkih i indirektnih kompozitnih restoracija, za izradu nadogradnji, izradu privremenih krunica i mostova, vezanje bravica u ortodonciji, izradu splintova te za ispun korijenskog kanala.
Suvremeni kompozitni materijali se stalno nadograđuju i imaju znatno usavršena fizičko-mehanička svojstva u odnosu na prethodne generacije, poglavito tvrdoću, čvrstoću, elastičnost, otpornost na savijanje, kidanje, torziju i trošenje. Međutim, kako križno povezivanje u mrežu tijekom polimerizacije dovodi do volumetrijskog skupljanja, a posljedično i polimerizacijskog stresa koji može u značajnoj mjeri utjecati na stvaranje rubne pukotine i kompromitaciju trajnosti restorativnog zahvata, kompenzacija stresa predstavlja najveći znanstveni i klinički izazov.
Budućnost kompozitnih materijala ogleda se u nekoliko smjerova. Prvi je iznalaženje niskoskupljajućih ili ekspandirajućih kompozitnih materijala, a drugi optimizacija kompozitnih materijala temeljenih na amorfnom kalcijevom fosfatu, koji je direktni prekursor hidroksilapatita, osnovne gradbene jedinice zuba. Ostali pristupi uključuju inkorporaciju antibakterijskih agensa u kompozite te razvoj materijala sa samovezujućim svojstvima.

Ključne riječi

kompoziti; adhezivi; polimerizacija; skupljanje; remineralizacija

Hrčak ID:

91350

URI

https://hrcak.srce.hr/91350

Datum izdavanja:

22.10.2012.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 6.746 *