Izvorni znanstveni članak
Moralna dimenzija blaženstava (Mt 5,1-12)
Marijan Vugdelija
; Katolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Splitu
Sažetak
Blaženstva kao književna vrsta nisu Isusovo iznašašće.
Susrećemo ih već u antičkoj literaturi, u Starom zavjetu, u ostatku
Novoga zavjeta i u izvanbiblijskoj židovskoj literaturi. Prvotno
termin u grčkoj literaturi označuje transcendentnu sreću života
ponad brige, muke i smrti koju bogovi uživaju; u helenističkoj
epohi taj termin postaje jednostavno oznaka za sretna čovjeka.
Blaženstva su učestala i u Starom zavjetu. Starozavjetna
blaženstva po svojoj strukturi i po svome sadržaju predstavljaju
kombinaciju ohrabrenja, obećanja i akcije.
Značajno je da se blaženici uvijek označuju kao aktivna
bića, kao oni koji prakticiraju krotkost, milosrđe, čistoću srca,
kao tvorci mira, dok se na njima izvedeno blaženstvo izražava u
božanskom pasivu, dakle kao dar (oni će se utješiti, nasititi itd.).
Tek se s apokaliptikom naglašuje onostrana značajka: ona govori
o budućem spasenju onih koji hode na putu Zakona.
Isusova blaženstva kombiniraju najbolje elemente mudrosnog
učenja i apokaliptičke nade. Izvornost Isusovih blaženstava
ne leži u njihovu obliku, nego u njihovu sadržaju i njihovu
kontekstu u Isusovu navještaju, tj. u njihovoj tijesnoj povezanosti
s kraljevstvom nebeskim. Ona su pohvala onih koji su prihvatili
zahtjeve Kraljevstva Božjega. Matej tako u Blaženstvima ocrtava
put života Isusovih učenika i daje prikladan uvod u Govor na
gori.
Iako Blaženstva imaju već i u Lukinoj verziji katehetski
karakter, ipak je taj katehetski i moralni značaj daleko naglašeniji
u Matejevoj verziji Blaženstava. Autor to jasno iznosi na vidjelo detaljnom usporedbom dviju verzija Blaženstava, njihovom
preformulacijom i dodatcima novih blaženstava u Mateja.
Ključne riječi
termin “blaženstvo” u antičkoj literaturi; interpretacija biblijskih Blaženstava; Govor na gori; blaženstva kod Luke i Mateja
Hrčak ID:
92412
URI
Datum izdavanja:
21.11.2012.
Posjeta: 2.261 *