Izvorni znanstveni članak
Svjedočanstvo pisma za Abrahamovo opravdanje vjerom (Rim 4,13-25)
Marijan Vugdelija
; Katolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Splitu
Sažetak
Čitavo četvrto poglavlje Poslanice Rimljanima usredotočeno
je na izlaganje Post 15,6. Svrha tog opširnog izlaganja je biblijsko
utemeljenje i obrazloženje teze iz Rim 3,21b: “Sada se pak izvan
Zakona očitovala pravednost Božja, posvjedočena Zakonom i Prorocima.”
Budući da se objava pravednosti događa izvan Zakona
(cwri.j no,mou), od posebne je važnosti pokazati da se Tora tome
ne protivi, što su sigurno židovski sugovornici Pavlu predbacivali,
nego da upravo ona sama izrijekom svjedoči i utemeljuje isključivanje
“djelâ Zakona” kod opravdanja.
Abrahamovo opravdanje u Post 15,6 odgovara opravdanju
kršćana u trostrukom pogledu: prvo, ono se događa iz vjere (evk
pi,stewj: Rim 3,22.28); drugo, upravo jer se događa iz vjere ostvaruje
se bez ikakva ograničenja svim ljudima, ukoliko oni vjeruju
u Krista (Rim 3,22.29sl); treće, događa se tako, i to bez izuzetka,
da grješnici, bezbožni postaju pravedni (Rim 3,22b-23).
Na toj osnovi temelji on u dva misaona smjera (rr. 9-12 i 13-
16) univerzalnost pravednosti vjere za pogane kao i za Židove i
sukladno tome “isključenje” elitarnog hvastanja (kau.chsij) Židova
u odnosu na pogane s prizivom na znakove izabranja Izraela,
obrezanje i Zakon. Tako postaje židovska teza o Abrahamu kao
ocu prozelita kršćanskom tezom o Abrahamu kao ocu “svih koji
vjeruju”, pogana kao i Židova (u tom redoslijedu!).
Konačno, pokazuje Pavao u rr. 17-22 na Abrahamovoj vjeri
bit vjere, na osnovi koje se sada svima onima koji vjeruju događa
“uračunavanje u pravednost“. Bitna značajka te vjere je da se
ona ne oslanja na ništa vlastito, nego potpuno i posve na Boga,
na njegovu milost, koja daje i bezuvjetno ispunja obećanje. To
bezrezervno pouzdanje u Boga izvire iz vjere u Božju stvarateljsku
i uskrsavajuću moć, i očituje se kao nada protiv svake nade,
kao povjerenje u ostvarenje obećanoga protiv svakog privida. Da
je to opravdanje iz vjere u ovom trostrukom određenju utemeljeno
u Kristovoj smrti i uskrsnuću, da je vjera (pi.stij Ihsou): Rim
3,26b) i stoga hermeneutski horizont čitavog svjedočanstva Pisma
o Abrahamu kristološki utemeljen, da se taj kristološki vid i
ovdje najtješnje povezuje s tim u rr. 1-22 prevladavajućim teološkim
vidom, to nedvosmisleno dolazi do izražaja u rr. 23-25 i tvori
pretpostavku čitavog tumačenja.
Ključne riječi
Abraham; vjera; opravdanje; pravednost; obećanje; Zakon; židovstvo
Hrčak ID:
92955
URI
Datum izdavanja:
15.6.2006.
Posjeta: 1.232 *