hrcak mascot   Srce   HID

Izvorni znanstveni članak

Renesansni traktati o ljubavi (Marsilio Ficino – Nikola Vitov Gučetić)

Erna Banić - Pajnić ; Institut za filozofiju, Zagreb, Hrvatska

Puni tekst: hrvatski, pdf (344 KB) str. 35-64 preuzimanja: 827* citiraj
APA 6th Edition
Banić - Pajnić, E. (2012). Renesansni traktati o ljubavi (Marsilio Ficino – Nikola Vitov Gučetić). Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 38. (1 (75)), 35-64. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/94760
MLA 8th Edition
Banić - Pajnić, Erna. "Renesansni traktati o ljubavi (Marsilio Ficino – Nikola Vitov Gučetić)." Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, vol. 38., br. 1 (75), 2012, str. 35-64. https://hrcak.srce.hr/94760. Citirano 25.05.2020.
Chicago 17th Edition
Banić - Pajnić, Erna. "Renesansni traktati o ljubavi (Marsilio Ficino – Nikola Vitov Gučetić)." Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 38., br. 1 (75) (2012): 35-64. https://hrcak.srce.hr/94760
Harvard
Banić - Pajnić, E. (2012). 'Renesansni traktati o ljubavi (Marsilio Ficino – Nikola Vitov Gučetić)', Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 38.(1 (75)), str. 35-64. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/94760 (Datum pristupa: 25.05.2020.)
Vancouver
Banić - Pajnić E. Renesansni traktati o ljubavi (Marsilio Ficino – Nikola Vitov Gučetić). Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine [Internet]. 2012 [pristupljeno 25.05.2020.];38.(1 (75)):35-64. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/94760
IEEE
E. Banić - Pajnić, "Renesansni traktati o ljubavi (Marsilio Ficino – Nikola Vitov Gučetić)", Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, vol.38., br. 1 (75), str. 35-64, 2012. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/94760. [Citirano: 25.05.2020.]

Sažetak
Tema ljubavi jedna je od središnjih tema renesansne književnosti i filozofije. Renesansni tekstovi posvećeni ljubavi imaju svoje tematske preteče u srednjem vijeku, no već i iz površnog uvida u renesansne tekstove o ljubavi jasno je da se oni u pristupu i u koncepciji bitno razlikuju od tih svojih srednjovjekovnih preteča.
Ono što primarno čini razliku jest uvođenje Platonove teorije ljubavi u zapadni kulturni krug. Ponovno oživljavanje interesa za tu teoriju čini okosnicu renesansnog tematiziranja ljubavi. Za ponovno otkrivanje toga Platonova nauka o ljubavi zaslužan je prije svega Ficinov prijevod i komentar Platonovog dijaloga Gozba.
Ficino je svojim stavovima o ljubavi utjecao i na dvojicu hrvatskih renesansnih filozofa, na Franu Petrića te na Nikolu Vitova Gučetića, koji jedan svoj dijalog (Dialogo d’amore detto Antos) posvećuje izričito temi ljubavi.
No predmet ovog teksta nije iscrpna komparativna analiza koncepcija ljubavi dvojice hrvatskih renesansnih filozofa. U ovom se tekstu prorađuje Ficinov utjecaj na Gučetićevu koncepciju ljubavi. Pretpostavka uvida u značajke tog utjecaja jest uvid u temeljne odrednice Ficinovih stavova o ljubavi izloženih u njegovu komentaru Platonove Gozbe što će biti obrađeno u prvom dijelu teksta. U drugom dijelu izložene su onda značajke Ficinova utjecaja na Gučetićevu koncepciju ljubavi.
Na temelju analize tekstova o ljubavi dvojice filozofa može se zaključiti da za razliku od Ficina, koji iznosi jednu ontoteologijski utemeljenu koncepciju ljubavi u kojoj prorada najrazličitijih aspekata zemaljske manifestacije ljubavi logički slijedi iz temeljnog određenja ljubavi kao božanskog počela koje je sveprisutno, u Gučetića izostaje takvo utemeljenje ljubavi. Premda on preuzima većinu Ficinovih stavova o ljubavi, u obradi teme ljubavi dvojice filozofa moguće je uočiti i razliku. Prije svega očita je razlika u pristupu, ali onda i u načinu na koji ljubav biva elaborirana. Naglasak je u Gučetića prije svega na ljubavi kao čuvstvu, čije će manifestacije pro fokusira na prikaz konkretnih oblika ljepote kao predmeta ljubavi oličene u konkretnoj osobi, točnije ženskoj osobi. Za Gučetićev pristup su odredbeni detaljistički opisi tjelesne ljepote utjelovljene u Cvijeti Zuzorić. No ta je ljepota ipak još uvijek, u skladu s platoničkom tradicijom, viđena tek kao izraz duhovne ljepote. S tim je opisima onda najuže povezano fiziološko tumačenje tjelesnih manifestacija ljubavi, kao i astrološko tumačenje ljudskih svojstava i djelovanja, u čemu se odražava renesansno viđenje čovjeka – mikrokozmosa kao slike makrokozmosa.
Na temelju uvida u bitne odrednice koncepcije ljubavi Ficina i Gučetića zaključuje se napokon kako se obojica filozofa, kao novoplatoničari, susreću s istim načelnim problemima – prije svega s problemom usklađivanja novoplatoničke i kršćanske koncepcije ljubavi, ali onda i s još od Platona naslijeđenim otvorenim pitanjima, ponajprije pitanjem horizma Platonove filozofije i s mogućnošću njegova prevladavanja povezanim napose s pitanjem odnosa ljubavi kao sveopćeg počela i ljubavi kao čuvstva iskazanim u dilemi ljubav – demon ili ljubav – bog.
Napokon, jedno od pitanja postavljenih na početku teksta odnosi se na ljubav kao jednu od središnjih tema renesansne filozofije. U tekstu je iznijeto mišljenje kako takvu poziciju teme ljubavi u okviru renesansne filozofije treba razumijevati ponajprije iz činjenice da je upravo renesansni novoplatonizam ključni segment renesansne filozofije, a ono što bitno karakterizira taj novoplatonizam jest sinkretizam. Taj se pak sinkretizam očituje primarno kao težnja za onim što povezuje.
U skladu s tom tendencijom u novoplatonički koncipiranom ontologijskom sustavu ključnu poziciju ima ono »srednje«, ono »između«. Stoga je ključno sistemsko mjesto posredujućeg elementa, onoga dakle što je u sredini, što povezuje krajnosti i što zbog te povezujuće funkcije nužno mora biti dvojakog značaja. Takvu posredničku ulogu ima upravo ljubav.

Ključne riječi
renesansna filozofija; filozofija ljubavi; novoplatonizam; Marsilio Ficino; Nikola Vitov Gučetić

Hrčak ID: 94760

URI
https://hrcak.srce.hr/94760

[engleski]

Posjeta: 1.914 *