Izlaganje sa skupa
NOVA STRATEGIJA ODRŽIVE BIOEKONOMIJE ZA EUROPU
Elvira Vidović
; Sveučilište u Zagrebu, Fakultet kemijskog inženjersva i tehnologije,
Sažetak
Bioekonomija dolazi kao rezultat višegodišnjeg razvoja koncepta održivog i na znanju utemeljenog napretka. S jedne strane, prema njoj su vodili odgovorno promišljanje o proizvodnji i zaštiti okoliša, a s druge strane, nepovratno crpljenje prirodnih, naročito fosilnih resursa uz istovremeni eksponencijalni rast svjetskog stanovništva. Zemlje Europske unije na taj način potvrđuju visoku svijest u promišljanju problema koji se javljaju u suvremenom svijetu, što je iskazano i suglasnošću koja je postignuta između sudionika iz različitih sektora, javnog, privatnog i nevladinih organizacija. Težište strategije bioekonomije stavljeno je na istraživanja, inovacije, obuku širokog spektra zainteresiranih za bioekonomiju, zatim na razvoj tržišta i konkurentnosti, kao i na pojačan angažman svih zainteresiranih i snažniju koordinaciju u provedbi zacrtanih ciljeva.
Danas je Europa predvodnik na svjetskoj razini na brojnim poljima bioznanosti, međutim, kako SAD, Kanada, Japan, Indija i Kina ubrzano razvijaju industrijske biotehnologije, ulaganje u istraživanje i inovacije, prilagodba obrazovanja i obuka radne snage prema suvremenim potrebama, temeljni su preduvjeti za zadržavanje prednosti u ovom području. Budući da će Europa tijekom idućih desetljeća biti suočena s nestajanjem prirodnih resursa, učincima klimatskih promjena i potrebom osiguravanja održive i sigurne opskrbe hranom i energijom, cilj kojemu se teži je objedinjavanje, a gdje je moguće i zamjena procesa na temelju fosilnih sirovina s onima na bioosnovama. U tom novom pristupu vrlo često se javlja pojam biorafinerija, čiji je koncept, zapravo, analogan onome petrokemijskih rafinerijskih procesa, u kojima se proizvodi široka paleta proizvoda i goriva iz fosilnih izvora. Važno je i načelo kaskadne uporabe koja se temelji na jednokratnoj ili višekratnoj uporabi materijala nakon koje slijedi korištenje za dobivanje energije izgaranjem na kraju životnog ciklusa, uzimajući u obzir ublažavanje emisija stakleničkih plinova (GHG). Nusproizvodi i otpad iz jednog proizvodnog procesa koriste se kao ulazni tok u drugim proizvodnim procesima ili za dobivanje energije. Na taj način, biorafinerije mogu doprinijeti načelima "društva bez otpada", proizvodnjom različitih proizvoda i goriva na bioosnovi. Današnja (petro)kemijska industrija, nakon pedesetak godina pretežitog oslanjanja na naftu kao polaznu sirovinu, ulazi u novo razdoblje.
Ključne riječi
održivost; bioekonomija; inovacije, biorafinerija; biogoriva
Hrčak ID:
96035
URI
Datum izdavanja:
5.1.2013.
Posjeta: 2.122 *