Biblijski pogledi, Vol. 11 No. 1-2, 2003.
Pregledni rad
Duhovni darovi
George E. Rice
; Chesapeake Conference, NAD, SAD
Sažetak
Duhovni darovi zauzimaju istaknuto mjesto u spisima apostola Pavla. Pavao ne samo što navodi neke od njih, već jasno opisuje i njihovu ulogu: da izgrađuju Crkvu. Duhovni darovi nisu namijenjeni osobnom uživanju ili veličanju, već za dobro cijele Crkve. Budući da su postojali u krilu prve Crkve, mogli bismo reći da je kršćanska zajednica bila karizmatska, iako ne u smislu koji se danas pripisuje tom izrazu.
Pavao je tvrdio da se duhovni darovi – uključujući dar proroštva, poučavanja, apostolstva, evangeliziranja , jezika i čuda – trebaju pokazati u životu i radu kršćana bez obzira na stalež. Iz njegove Poslanice Korinćanima očito je da su ih neki zlorabili, posebno dar jezika.
Iako se u nekim sredinama pridaje veliko značenje daru jezika, Novi zavjet jasno pokazuje da su za dobrobit Crkve mnogo važniji neki drugi darovi. Kao najpoželjniji Pavao preporučuje dar proroštva. Zbog toga je najveći dio ovog poglavlja posvećen raspravi o ovom duhovnom daru.
Prorok je prije svega osoba koja objavljuje božansku poruku. Osim toga, prorokova je zadaća objavljivanje budućnosti. Knjige proroka koji su pisali svoje poruke mogle su biti uključene u biblijski kanon. Djelo proroka koji je svoje zadaće obavljao usmeno nije ništa manje proročansko, čak ako i nije sačuvano u pisanom obliku. U svakom slučaju poruka proroka, izgovorena ili zapisana, morala je biti u skladu s cijelim Svetim pismom i služiti kao opomena svijetu i za usavršavanje vjernika.
Još su u Starome zavjetu izrečena obećanja o posebnim očitovanjima proročkog dara u "posljednje vrijeme". S obzirom na to, istražen je način na koji se Ellen G. White služila proročkim darom.
Ključne riječi
Duhovni-darovi; crkva; dar-proroštva; Ellen-White; Montanizam; Pentekostalizam
Hrčak ID:
99974
URI
Datum izdavanja:
3.12.2003.
Posjeta: 2.252 *