Izvorni znanstveni članak
Istraživanje zaostalog monomera u poli (metilmetakrilatnim) smolama postupkom infracrvene spektrofotometrije
Đim Pavičić
; D om zdravlja »Trnje«, Zagreb, Hrvatska
Vjekoslav Jerolimov
; Zavod za m obilnu protetiku Stom atološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Radovan Dejanović
; L aboratorij za kem ijsko-fizikalne analize C entra za krim inalistička vještačenja M U P-a R epublike H rvatske, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Svrha istraživanja bila je ispitati postupkom infracrvene spektrofotometrije količinu zaostalog monomera u polimerskom prašku dviju varijanti (obojeni, neobojeni) istog tvorničkog PMMA-
-proizvoda te u polimeriziranim pripravcima obaju materijala, dobivenih dvama različitim kratkotrajnim polimerizacijskim postupcima. Namjera je bila proučiti međusobnu ovisnost nalaza zaostalog monomera polimerskogpraška i istovrsnog PMMA-polimerizata, kao i pouzdanost infracrvene spektrofotometrije (spektroskopije) u kvantificiranju zaostalog monomera u poli(metilmetakrilatnim) smolama. Korištene su dvije varijante istog proizvoda: Biocryl B (neobojeni) i Biocryl R (obojeni), bazni poliakrilat tvrtke »Galenika«. Istraživan je PMMA-prašak obaju materijala i njegovi akrilatni pripravci polimerizirani dvama polimerizacijskim postupcima: postupkom heterogenog zagrijavanja (frakcijski, klasični) i Presstherm postupkom (»Bego«). Određivanje količine zaostalog monomera učinjeno je primjenom FTIR spektrofotometra Perkin Elmer 1750. Obrada podataka izvršena je na data stanici Perkin Elmer 7700 Professional Computer, a primijenjen je kvantitativni program CIRCO M. Poli(metilmetakrilatni) prašak materijala korištenih u istraživanju ima visoki nalaz zaostalog monomera. Nalaz zaostalog monomera niži je u polimeriziranim pripravcima nego u izvornom PMMA-prašku, međutim, statistički je vjerodostojno niži samo u pripravcima polimeriziranim postupkom heterogenog zagrijavanja. Potrebno je izvršiti korekcije u Presstherm postupku. Kratki polimerizacijski postupci u trajanju od 2 sata pokazali su se nedostatnim, jer ostavljaju veliku količinu zaostalog monomera u polimerizatu. Kad god je to moguće, valja provesti dugotrajne polimerizacijske postupke, kao npr. 7 sati na 70°C, uz dodatak barem lsat na 100°C. Nema statistički vjerodostojne razlike u nalazu zaostalog monomera između dvije varijante materijala, korištenih u istraživanju, iako obojeni materijal u svim komparabilnim skupina-ma pokazuje konzistentno niže vrijednosti. Spektrofotometrija se pokazala dobrim postupkom u dokazivanju količine zaostalog monomera, uz stanovita ograničenja koja upućuju,na potrebu za daljnjim istraživanjima.
Ključne riječi
zaostali monomer; PMMA-prašak; kratkotrajna polimerizacija; infracrvena spektrofotometrija
Hrčak ID:
100761
URI
Datum izdavanja:
15.9.1992.
Posjeta: 1.030 *