Histria antiqua, Vol. 21 No. 21, 2012.
Izvorni znanstveni članak
Neke posebnosti antičkog prometa duž istočnog Jadrana
Marin ZANINOVIĆ
; Zagreb
Sažetak
Jadransko more kao velik zaljev Sredozemlja po svom položaju čini najkraći put do sjeverne italske ravnice, preko alpskih
prijevoja do Norika, Retija i Germanije. Taj plovidbeni put funkcionira od najdavnijih vremena, o čemu svjedoče
arheološki nalazi i potonuli brodovi. Posebnost ovoga mora je zemljopisna različitost između istočne ilirske i zapadne
apeninske obale. Istočnu štite brojni otoci, koji su olakšavali plovidbu zaštićenim kanalima između otoka. Povjesničar Ivan
Lučić već je u 17. st. utvrdio postojanje triju plovidbenih linija. Jedne otvorenim morem za veće lađe, druge između otoka
i treće bliže obali. Obalu čine zatvoreni planinski lanci između kojih se probijaju ušća rijeka uz klance kroz koje se odvijao
transport roba i ljudi u unutrašnjost. O izgradnji rimskih cesta u provinciji Dalmaciji govori natpis Publija Kornelija Dolabele
(14. – 21. g. pr. Kr.). Dolabelin sistem cesta u Dalmaciji je temeljito obradio Ivo Bojanovski svojim terenskim istraživanjima
i u pisanim djelima. Značajka istočne obale Jadrana je postojanje velikog broj gradina, koje se javljaju u rano brončano
doba dolaskom Indoeuropljana i koje se nalaze na obali i otocima. One u pravilu nadziru sve plovidbene putove, jer su ih
stanovnici formirali na strateškim uzvisinama. Jadranskom istočnom obalom išao i jantarski put u 13. st. pr. Kr., koji se protezao
i preko japodskog područja u zapadnoj Hrvatskoj, a postojali su kontakti i mikenskih lađa s prapovijesnim gradinama
na Braču i u Istri. Mnogi antički pisci bilježe pomorske i vojničke kvalitete starih stanovnika naše obale, koji su u određenim
povijesnim razdobljima ostvarivali svoju prevlast. Rani povijesno poznati gospodari Jadrana bili su Liburni, koji su prema
Strabonu držali i Korkiru, možda već i u 10. st. pr. Kr., što znači da su imali i brodovlje koje je tu prevlast održavalo, kao i
njihovu prisutnost na dijelovima apeninske obale. Korintska talasokracija je krajem 8 st. pr. Kr. s Korkire uklonila Liburne,
pa su se postupno morali povlačiti u svoje kasnije izvorno područje od Krke do Raše u Istri. Liburni, međutim, nisu prihvatili
naseljavanje Grka u taj prostor. Tek ih je carski Rim, točnije Oktavijan u svome pohodu, konačno uklopio u svoj sustav, ali su
određenu specifičnost zadržali tijekom čitave antike. U predrimsko vrijeme spominju se i Histri koji su svojim brodovljem i
gradinskim središtima (Nesactium, Pola, Parentium) nadzirali promet duž istarske obale.
Ključne riječi
Jadran; plovidba; more; otoci; kanali; prometnice
Hrčak ID:
100862
URI
Datum izdavanja:
1.8.2012.
Posjeta: 2.769 *