hrcak mascot   Srce   HID

Izvorni znanstveni članak

Fotokluzija kao komplementarna metoda u ortodontskoj dijagnostici

Muna Jibrin ; Zavod za ortodonciju, Stomatološkog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Vladimir Lapter ; Zavod za ortodonciju, Stomatološkog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Puni tekst: hrvatski, pdf (7 MB) str. 263-270 preuzimanja: 210* citiraj
APA 6th Edition
Jibrin, M. i Lapter, V. (1990). Fotokluzija kao komplementarna metoda u ortodontskoj dijagnostici. Acta stomatologica Croatica, 24 (4), 263-270. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/101165
MLA 8th Edition
Jibrin, Muna i Vladimir Lapter. "Fotokluzija kao komplementarna metoda u ortodontskoj dijagnostici." Acta stomatologica Croatica, vol. 24, br. 4, 1990, str. 263-270. https://hrcak.srce.hr/101165. Citirano 27.02.2021.
Chicago 17th Edition
Jibrin, Muna i Vladimir Lapter. "Fotokluzija kao komplementarna metoda u ortodontskoj dijagnostici." Acta stomatologica Croatica 24, br. 4 (1990): 263-270. https://hrcak.srce.hr/101165
Harvard
Jibrin, M., i Lapter, V. (1990). 'Fotokluzija kao komplementarna metoda u ortodontskoj dijagnostici', Acta stomatologica Croatica, 24(4), str. 263-270. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/101165 (Datum pristupa: 27.02.2021.)
Vancouver
Jibrin M, Lapter V. Fotokluzija kao komplementarna metoda u ortodontskoj dijagnostici. Acta stomatologica Croatica [Internet]. 1990 [pristupljeno 27.02.2021.];24(4):263-270. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/101165
IEEE
M. Jibrin i V. Lapter, "Fotokluzija kao komplementarna metoda u ortodontskoj dijagnostici", Acta stomatologica Croatica, vol.24, br. 4, str. 263-270, 1990. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/101165. [Citirano: 27.02.2021.]

Sažetak
Ispitivani uzorak se je sastojao od 102 ispitanika, od kojih je 30 bilo
eugnatih, dok su ostali svrstani u 6 grupa ortodontskih anomalija. Ispitanici su bili oba spoia, prosječne dobi 16,8 godina. Cilj rada bio je u ispitivanju broja, jačine i lokacije okluzijskih kontakata unutar grupe i između grupa ispitanika, kao i u odnosu na vrstu zuba i segment. Korištena je metoda fotokluzije, dok je registracija okluzije artikulacionom trakom služila kao kontrolna metoda. Rezultati istraživanja ukazuju, da signifikantnih razlika s obzirom na dob, spol i unutar iste vrste anomalija nije bilo. U prosjeku najveći broj okluzijskih kontakata, iza eugnatih, bio je kod kompresijskih anomalija (16.41), a najmanji kod progenija (8.13). Među različitim anomalijama nađene su statistički signifikantne razlike. Nađene su također i u odnosu na segment, na intenzitet i vrstu zuba: kod molara 64— 65 kg/mm2 uz postepeni pad prema incizivima.

Ključne riječi
fotokluzija; dijagnostika

Hrčak ID: 101165

URI
https://hrcak.srce.hr/101165

[engleski]

Posjeta: 363 *