Izvorni znanstveni članak

Fotokluzija kao komplementarna metoda u ortodontskoj dijagnostici

Muna Jibrin ; Zavod za ortodonciju, Stomatološkog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Vladimir Lapter ; Zavod za ortodonciju, Stomatološkog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Sažetak

Ispitivani uzorak se je sastojao od 102 ispitanika, od kojih je 30 bilo
eugnatih, dok su ostali svrstani u 6 grupa ortodontskih anomalija. Ispitanici su bili oba spoia, prosječne dobi 16,8 godina. Cilj rada bio je u ispitivanju broja, jačine i lokacije okluzijskih kontakata unutar grupe i između grupa ispitanika, kao i u odnosu na vrstu zuba i segment. Korištena je metoda fotokluzije, dok je registracija okluzije artikulacionom trakom služila kao kontrolna metoda. Rezultati istraživanja ukazuju, da signifikantnih razlika s obzirom na dob, spol i unutar iste vrste anomalija nije bilo. U prosjeku najveći broj okluzijskih kontakata, iza eugnatih, bio je kod kompresijskih anomalija (16.41), a najmanji kod progenija (8.13). Među različitim anomalijama nađene su statistički signifikantne razlike. Nađene su također i u odnosu na segment, na intenzitet i vrstu zuba: kod molara 64— 65 kg/mm2 uz postepeni pad prema incizivima.

Ključne riječi

fotokluzija; dijagnostika

Hrčak ID:

101165

URI

https://hrcak.srce.hr/101165

Datum izdavanja:

15.12.1990.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 905 *