Utjecaj načina polimerizacije kompozita na diskoloraciju in vitro
Andrej Meniga
; Zavod za dječju i preventivnu stom atologiju, Stom atološki fakultet, Zagreb, Hrvatska
Robert Beuc
; Institut za fiziku Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska
Krešimir Sanković
; Zavod za fiziku, Farmaceutsko-biokemijski fakultet, Zagreb, Hrvatska
Zdenko Franić
; Institu t za medicinska istražiavnja, Zagreb, Hrvatska
APA 6th Edition Meniga, A., Beuc, R., Sanković, K. i Franić, Z. (1988). Utjecaj načina polimerizacije kompozita na diskoloraciju in vitro. Acta stomatologica Croatica, 22 (2), 135-140. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/102635
MLA 8th Edition Meniga, Andrej, et al. "Utjecaj načina polimerizacije kompozita na diskoloraciju in vitro." Acta stomatologica Croatica, vol. 22, br. 2, 1988, str. 135-140. https://hrcak.srce.hr/102635. Citirano 04.03.2021.
Chicago 17th Edition Meniga, Andrej, Robert Beuc, Krešimir Sanković i Zdenko Franić. "Utjecaj načina polimerizacije kompozita na diskoloraciju in vitro." Acta stomatologica Croatica 22, br. 2 (1988): 135-140. https://hrcak.srce.hr/102635
Harvard Meniga, A., et al. (1988). 'Utjecaj načina polimerizacije kompozita na diskoloraciju in vitro', Acta stomatologica Croatica, 22(2), str. 135-140. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/102635 (Datum pristupa: 04.03.2021.)
Vancouver Meniga A, Beuc R, Sanković K, Franić Z. Utjecaj načina polimerizacije kompozita na diskoloraciju in vitro. Acta stomatologica Croatica [Internet]. 1988 [pristupljeno 04.03.2021.];22(2):135-140. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/102635
IEEE A. Meniga, R. Beuc, K. Sanković i Z. Franić, "Utjecaj načina polimerizacije kompozita na diskoloraciju in vitro", Acta stomatologica Croatica, vol.22, br. 2, str. 135-140, 1988. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/102635. [Citirano: 04.03.2021.]
Sažetak Na stabilnost kompozita utječe sastav materijala, način polimerizacije, obrada površine, poroznost, izloženost sunčevom svjetlu, prehrana i higijena. Jednokomponentni materijal Heliosit i dvokomponentni Isopast podvrgnuti su ubrzanom starenju, da bi se metodom spektrofotometrijske refleksije utvrdila sklonost promjeni boje in vitro. Dvokomponentni materijal je potamnio, što je u skladu s kliničkim iskustvom, uz izraženu poroznost. Jednokomponentni materijal je pokazao bolju stabilnost boje, a neki uzorci izbijeljenja zbog nepotpune polimerizacije. Grubo obrađeni uzorci se doimlju svjetlijima, a razlika u promjeni boje između uzorka poliranih na dva različita načina nije opažena.