Izvorni znanstveni članak
Uloga čina vjere u Augustinovu obraćenju
Ivan Bodrožić
orcid.org/0000-0001-9399-9420
; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Autor u ovomu radu, polazeći od iskustva opisanoga u Ispovijestima, propituje značenje čina vjere u životu svetoga Augustina (354.-430.), hiponskoga biskupa i velikoga crkvenog oca. Iščitavajući prvo poglavlje Ispovijesti, iz perspektive Augustinova traženje jasnoće po pitanju vjere, ukazuje kako je Augustinu bilo neobično stalo razumjeti određeni poredak i prioritet inicijative u odnosu s Bogom. U tom smislu ukazuje na Augustinov napor da otkrije je li u činu vjere, od trenutka kad čovjek traži Boga, inicijativa ljudska, ili je pak Božja, iz čega bi se onda zaključilo da je prije svega Bog tražitelj čovjeka. Augustin se trudio razumjeti tko čini prvi korak, pri čemu je došao do zaključka kako je prvi korak u hodu vjere učinio Bog pristupivši čovjeku i očitujući se u povijesti spasenja. Bog je po službenicima svoje riječi, a napose po svojemu Sinu (Praedicator) stupio u ljudsku povijest, te propovijedanjem Evanđelja prethodi svaku ljudsku inicijativu. Potpuno svjestan toga, Augustin ispovijeda da Boga prvenstveno traži vjerom, što znači da je prije toga primio dar vjere od Boga. Time potvrđuje primat Božje objave čovjeku, u protivnom ga ne bi mogao ispravno i uspješno tražiti. Na taj način predočava kako pitanje traženja Boga nije pitanje samo ljudskih snaga, nego prije svega Božjega zahvata kojim izlazi iz svojega začaranog kruga. Ukazujući na bitne elemente dinamike Božje objave čovjeku, autor pokazuje također da Augustinova vjera ima svetopisamsko i eklezijalno obilježje utoliko ukoliko Hiponac primjećuje da je Sveto pismo nezamjenjivo svjedočanstvo o Božjemu djelovanju koje je povjereno Crkvi kao čuvarici njegove neokrnjenosti i autentičnosti.
No, osim što Božja inicijativa vrijedi kao opće pravilo na razini povijesti spasenja, autor pokazuje da Augustin ispovijeda primat Božje inicijative i na razini osobnoga iskustva. I u Augustinovu konkretnom slučaju Bog je prvi djelovao kako bi obratio Augustina. U tom smislu autor skreće pozornost na to kako Augustin u Ispovijestima ne opisuje da se obratio, nego da je bio obraćen, to jest da ga je Bog obratio. Bog je njemu prvi pristupio, očistio njegovo srce, spasio ga od samovolje vlastite grješne volje, a privukao ga k svojoj, božanskoj.
Posebno značajna cjelina ovoga rada jest ona posvećena Augustinovu poimanju početka vjere (initum fidei), pri čemu autor ukazuje na činjenicu da je Augustin glede toga problema učinio zaokret. U početku je tvrdio da je početak vjere ljudska zasluga, nakon čega Bog daje druge darove, da bi, međutim, od djela Ad Simplicianum, prvoga nakon što je postao biskupom, ustvrdio da i početak vjere dolazi od Boga, čime je priznao potpuni Božji primat, kao što je potom opisao i u Ispovijestima. Iz perspektive ove spoznaje autor propituje i preispituje mogući Augustinov stav o vjeri od obraćenja do Ad Simplicianum, pokazujući kako je Augustin u početku vjeru doživljavao kao jednu vrstu intelektualnoga pomagala, da bi tek kasnije sazreo za cjelovitu spoznaju vjere na način kako je opisao u Ispovijestima, ukazujući na nezamjenjivu Božju inicijativu koja u svakomu segmentu prethodi čovjekovoj suradnji.
Ključne riječi
sveti Augustin; Ispovijesti; vjera; čin vjere; početak vjere (initium fidei); objava; obraćenje
Hrčak ID:
104741
URI
Datum izdavanja:
5.7.2013.
Posjeta: 2.081 *