Pregledni rad
Ugovori Svete Stolice i Crne Gore: povijesno-pravni vid
Ivan Jakulj
; Katolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Splitu
Sažetak
Nakon što je godine 1878. Kneževina Crna Gora proširila
svoje granice u kojima se našao određeni broj katolika u većinski
pravoslavnoj državi, knez Nikola I. započeo je razgovore sa Svetom
Stolicom, te s njom 1886. potpisao Konvenciju kojom su osigurana
prava katolika u Kneževini. Konvencijom je zajamčena sloboda
ispovijedanja katoličke vjere, obnovljena je Barska nadbiskupija,
uređeno je imenovanje župnika i vjeroučitelja, priznata je
valjanost mješovitih ženidaba, a 1887. dopušteno je bogoslužje
na staroslavenskom jeziku. Gubitkom samostalnosti godine 1918.,
Crna Gora je kao ugovorna strana prestala postojati, zbog čega
je Konvencija de facto prestala vrijediti. Konkordat iz 1935. kojim
je Sveta Stolica nastojala osigurati prava katolika u Kraljevini
Jugoslaviji je propao. U komunističkoj Jugoslaviji zbog neprijateljske
odijeljenosti Crkve i države, položaj Katoličke Crkve uređivan je
Ustavom, zakonima o vjerskim zajednicama i ‘Protokolom’. Kada
je 2006. ponovno stekla neovisnost, Crna Gora započinje nove
pregovore sa Svetom Stolicom, te je 24. lipnja 2011. potpisala
Temeljni ugovor, koji je, nakon obostrane ratifikacije, stupio na
snagu 21. lipnja 2012. Zbog protivljenja dijela crnogorske javnosti
u Temeljni je ugovor kratko prije ratifikacije, diplomatskim putem,
dodano nekoliko novih odredaba. Temeljnim ugovorom dogovorena
su prava katolika u Crnoj Gori, prema suvremenim demokratskim
standardima. Ugovori sa Svetom Stolicom, kako onaj iz 1886. tako i
onaj iz 2012., donijeli su Crnoj Gori veliki politički ugled na Zapadu.
Ključne riječi
konkordat; Temeljni ugovor; Crna Gora; verbalna nota; Sveta Stolica; sloboda vjere; Barska nadbiskupija; imenovanje biskupa; prava katolika
Hrčak ID:
105415
URI
Datum izdavanja:
10.7.2013.
Posjeta: 2.459 *