hrcak mascot   Srce   HID

Izvorni znanstveni članak

Mancur Olson: Politička ekonomija interesnih grupa

Tonči Kursar ; Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Puni tekst: hrvatski, pdf (87 KB) str. 192-202 preuzimanja: 501* citiraj
APA 6th Edition
Kursar, T. (1997). Mancur Olson: Politička ekonomija interesnih grupa. Politička misao, 34 (2), 192-202. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/105752
MLA 8th Edition
Kursar, Tonči. "Mancur Olson: Politička ekonomija interesnih grupa." Politička misao, vol. 34, br. 2, 1997, str. 192-202. https://hrcak.srce.hr/105752. Citirano 15.12.2019.
Chicago 17th Edition
Kursar, Tonči. "Mancur Olson: Politička ekonomija interesnih grupa." Politička misao 34, br. 2 (1997): 192-202. https://hrcak.srce.hr/105752
Harvard
Kursar, T. (1997). 'Mancur Olson: Politička ekonomija interesnih grupa', Politička misao, 34(2), str. 192-202. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/105752 (Datum pristupa: 15.12.2019.)
Vancouver
Kursar T. Mancur Olson: Politička ekonomija interesnih grupa. Politička misao [Internet]. 1997 [pristupljeno 15.12.2019.];34(2):192-202. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/105752
IEEE
T. Kursar, "Mancur Olson: Politička ekonomija interesnih grupa", Politička misao, vol.34, br. 2, str. 192-202, 1997. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/105752. [Citirano: 15.12.2019.]

Sažetak
Autor razmatra osnovnu strukturu političke ekonomije Mancura Olsona. Ističe tri pojma na kojima se ona zasniva - javna dobra, interesne skupine i selektivne poticaje. Posljednji pojam predstavlja Olsonovu inovaciju u suvremenoj političkoj znanosti. Autorova osnovna metodička postavka zasniva se na uvidu da je temeljna Olsonova ideja vezana uz tzv. paradoks javnog dobra. Za razliku od privatnih dobara, javna su dobra nekonkurentna i neisključiva, što znači da uživanje u njima nije moguće zabraniti onima koji ne snose troškove njihove proizvodnje. Olson je na temelju ovog razvio originalnu teoriju interesnih skupina. Propitujuć i troškove interesnog organiziranja, kao kolektivnog djelovanja čiji je rezultat javno dobro, postavio je razlikovanje između velikih, heterogenih i malih, homogenih grupa. Uz to, pokazao je da se pojedinci u pitanju javnih dobara ponašaju kao free rideri, kao neplatiše koji nastoje izbjeći troškove pribavljanja tih dobara. Autor pokazuje da je Olson, i pored određenih slabosti njegove redukcionističke metodologije, značajno unaprijedio političku znanost.

Hrčak ID: 105752

URI
https://hrcak.srce.hr/105752

[engleski]

Posjeta: 751 *