Stručni rad

WOLFGANG AMADEUS MOZART: SMRT GENIJA

Martin Hatzinger ; Department of Urology. Markus Hospital, Frankfurt,Germany.
Jürgen Hatzinger
Michael Sohn

Sažetak

Rana i neočekivana smrt Wolfganga Amadeusa Mozarta (r. u Salzburgu 1756. – u. u Beču 1791.) obavijena je tajnom od prvoga dana te je postala predmetom nevjerojatnih nagađanja
i hrabrih tvrdnji. Medicinska je znanost u posljednjih stotinu godina sa sve više interesa istraživala Mozartove tjelesne tegobe i tajanstvenu smrt. Želja je ovoga članka rekonstruirati Mozartovu patografiju osalanjajući se na njegovu korespondenciju s ocem Leopoldom i sestrom Nannerl te na izjave njegovih liječnika i suvremenika. Ubrzo nakon Mozartove smrti 5. prosinca 1791., u dobi od 35 godina, raširila se glasina da je otrovan, koja je i danas aktualna. Navodni osumnjičenici su njegov osobni liječnik
van Swieten, Mozartova slobodnozidarska loža te dvorski skladatelj Antonio Salieri. Ipak, Mozart je umro od uremije uslijed kronične bolesti bubrega. Kada oštećenje bubrega dosegne kritičnu točku, dovoljan je i neznatan stres koji će dovesti do njegova zatajenja. To se obično događa u četrdesetim godinama života. Sljedeći put kada budemo slušali Mozartovu glazbu, sjetit ćemo se da je ova naizgled sretna osoba zapravo bilo prerano sazrijelo dijete kojemu je ukradeno djetinjstvo i čiji je život bio beskonačan niz tegoba, premorenosti, jada, briga i bolesti.

Ključne riječi

povijest medicine; Mozart; oštećenje bubrega; uremija

Hrčak ID:

106175

URI

https://hrcak.srce.hr/106175

Datum izdavanja:

15.6.2013.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 6.304 *