Pregledni rad
OSNOVNO O GENEZI, SASTAVU I TROŠENJU EOCENSKOG FLIŠA HRVATSKOG OBALNOG POJASA
Aleksandar Toševski
Damir Grgec
Božo Padovan
Sažetak
Najzastupljeniji litotipovi eocenskog flišnog slijeda hrvatskog obalnog pojasa su breče, konglomerati, (bio)kalciruditi, (bio)kalkareniti, pješčenjaci, prahovnjaci, šejlovi i lapori. Sastavni dio eocenskog fliša mogu biti i olistoliti, a na površini su uočeni samo na širem splitskom području. Mehaničko trošenje flišnih stijenskih masa dominantno je u odnosu na kemijsko koje je za praktične potrebe skoro pa zanemarivo. Mehaničko trošenje uzrokovano je tektonikom te ponavljanjem procesa sušenja i vlaženja. Događa se u inženjerskom vremenu, ne geološkom, što diktira način iskopa, zaštitu kosina i građevinskih jama u flišnim stijenskim masama. Količina erodiranog materijala može premašivati 20000 m3/km2/god. Najpodložniji eroziji su litotipovi koji su dominantno izgrađeni od klasta dimenzija praha i gline. Sliv Slanog Potoka u Vinodolskoj dolini dominantno izgrađuju eocenski flišni sedimenti. Karakterističan je po tome što predstavlja za sada jedinu poznatu lokaciju u sklopu Vanjskih Dinarida u Hrvatskoj gdje kemijsko trošenje fliša prevladava u odnosu na mehaničko, a navedeno je uzrokovano kristalizacijom minerala tenardita. Precizno određivanje debljine zone trošenja flišnih, ali i svih ostalih vrsta stijenskih masa, od iznimnog je značaja u geotehnici. Najčešće se zona trošenja određuje na slijedeća četiri načina: vizualno na izdanku, kartiranjem jezgre bušotine, analizom brzina primarnih seizmičkih valova te analizom otpornosti.
Ključne riječi
fliš; bazen predgorja; olistoliti; lapor; mehaničko trošenje; kemijsko trošenje; Slani Poto; selektivna erozija; zona trošenja
Hrčak ID:
107899
URI
Datum izdavanja:
4.12.2012.
Posjeta: 3.735 *